Tragovi iz fosilnih zapisa i iz srodnih živih životinja ukazuju na načine na koje su ova stvorenja komunicirala.
“Uveliko se oslanjamo na suvremene životinje kad donosimo zaključke o izumrlim životinjama”, rekao je Thomas Williamson, kustos paleontologije u Prirodoslovnom muzeju u Novom Meksiku.
Komuniciranje se najvjerojatnije sastojalo od zvižduka i krikova, pucketajućih zvukova, plesa i pjesme. U obzir dolaze čak i simbolični ljubavni pozivi pravljeni upadljivim perjem.
Vokalizacija zatvorenih usta
Dinosauri su vjerojatno pravili i zvukove zatvorenih usta. Slično zvižducima i zvukovima koje neke ptice danas proizvode. Navod je iz studije objavljene još u srpnju 2016. godine u časopisu Evolution.
“Vokalizacija zatvorenih usta su zvukovi koji se emitiraju kroz kožu u predjelu vrata dok je kljun zatvoren”, rekao je glavni naučnik Tobias Riede, asistent profesora veterinarske fiziologije na Sveučilištu Midwestern u Arizoni. “Tada ptice tipično guraju zrak koji pokreće proizvodnju zvuka u ezofagealnu vrećicu, umjesto da izdahnu kroz otvoreni kljun. Gugutanje golubova je dobar primjer”.
Znanstvenici su otkrili kako su ovi zvukovi evoluirali najmanje 16 puta kod arhosaura, skupine koja uključuje ptice, dinosaure i krokodile.
Zanimljivo je kako samo životinje s relativno velikom tjelesnom veličinom koriste vokalizaciju zatvorenih usta.
Rogovi, nabori i krijesta
Rogovi, nabori i krijesta koje su ukrašavali glave dinosaura mogli su se koristiti za ritual parenja ili za zastrašivanje suparnika. Primjerice, fosili pokazuju da je triceratops razvio veće nabore i rogove tijekom sazrijevanja. To ukazuje da su ti ukrasi pomagali ovoj vrsti da komunicira, a možda i da privuče pažnju partnera.
Ovi rogovi i nabori su također prenosili poruku dominacije i starosti drugim dinosaurima, tvrdi se u studiji objavljenoj u časopisu Palaeontologia Electronica.
Hadrasauri su imali složena krijesta koja su predstavljala duge i rezonantne ekstenzije traktova disanja. Otkriveno je da su oni prirodno rezonantne tako da lako mogu proizvesti niskofrekventne zvukove. Iznimno dugi repovi raznih sauropodskih dinosaura mogli su isto tako proizvesti buku. Ankilosauri su, pak, imali izdužene i zamršene dišne traktove koji su se mogli koristiti za stvaranje ili izmjenu zvukova za komunikaciju. Ogromni sauropodi su imali, primjerice, duge dišne putove u svom dugačkom vratu koji su, vjeruje se, proizvodili niskofrekventne zvukove.
Na temelju analiza ušiju dinosaura, zaključeno je da su ove zvijeri mogle odlično detektirati niskofrekvencijski zvuk. Takvi niskofrekventni zvukovi mogli bi “prodrijeti kroz gustu vegetaciju i na velike udaljenosti, a možda su i omogućili da se pojedini dinosauri čuju preko ogromnih područja”, objasnio je Williamson.
“Mezozoik je zasigurno bilo nevjerojatno doba, a komunikacija dinosaura ga je učinila još bučnijim i živopisnijim”, zaključio je.
