Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Znanost

Najčešći znanstveni mitovi u koje vjerujemo

49498498498849

Postoje brojne „bapske priče povezane s određenim temeljnim znanstvenim principima. I premda ih je većina već odavno opovrgnuta, neke od njih kao da ne žele nestati. Stoga vam donosimo neke od najčešćih znanstvenih mitova koji su se zadržali do danas, a koji jednostavno – nisu točni.

Koristimo samo 10% našeg mozga.

Istina je da postoji još mnogo toga što ne znamo o mozgu, ali svakako znamo da koristimo cijeli naš mozak. Čak i da nemamo skenove mozga koji pokazuju kako ne koristimo samo tih 10% (a imamo ih), takva tvrdnja posve je nelogična. Iako mozak teži samo nekoliko kilograma, zahtijeva velike količine energije te uzima oko 20% kisika i glukoze koji se nalaze u tijelu. Malo je vjerojatno da bi se naš mozak nastavio razvijati da ga ne koristimo, odnosno da koristimo samo tako malen dio. To što netko ne iskorištava u potpunosti vlastiti potencijal potpuno je druga stvar, no to također ne znači da takve osobe ne koriste cijeli svoj mozak svaki dan.

Postoji i tamna strana mjeseca.

Pink Floyd nas je svojim albumom doveo u strašnu zabludu! Iz naše perspektive na Zemlji, možemo vidjeti oko 59% površine Mjeseca (iako, ne cijelu u isto vrijeme). Preostalih 41% u potpunosti je skriveno od našeg pogleda, i upravo smo zbog toga vjerovali kako je taj dio u potpunoj tami, lišen Sunčeve topline. No, to nipošto nije istina. Ta zbrka nastala je zbog vjerovanja kako se Mjesec ne okreće, premda se on zapravo rotira, ali poprilično sporo. Kada dio, ili čak cijeli Mjesec nestane, dio Sunčeve svjetlosti tada pada na onaj dio Mjeseca koji mi ne vidimo, tako da on nipošto nije u tami.

Pun mjesec utječe na ponašanje.

Ovaj dugogodišnji mit osobito je popularan među ljudima koji rade sa starijim osobama ili s psihičkim bolesnicima. Teorije o uzroku takvog ponašanja brojne su, uključujući i onu o vodi u mozgu koja je pod utjecajem plimnih sila Mjeseca. Mnogi, također, tvrde kako je tijekom takvih noći povećan broj kriminalnih radnji. No, ta je uzročno-posljedična veza istraživana nebrojeno puta dosada i znanstvenici nisu pronašli stvarnu povezanost.

Šećer djecu čini hiperaktivnom.

Ukoliko ste ikada bili na nekom dječjem rođendanu gdje su torta, sladoled i sok bili neizbježni dodatak proslavi, onda vam zasigurno i nije teško povjerovati da je ovaj mit zapravo istinit. No, stvarnost je ipak ponešto drugačija. Vjerojatnije je kako je takva neobuzdana energija povezana s prisutnošću druge djece. Dakako, to nipošto ne znači kako biste djeci trebali davati šećer u neograničenim količinama budući da se prevelik unos šećera dovodi u izravnu vezu s prekomjernom težinom, otpornošću na inzulin, hipertenzijom, ali i povećanim rizikom od određenih vrsta raka.

Grom nikada ne udara dva puta u isto mjesto.

Ovaj se idiom vrlo često koristi kako bi se istaknulo da se loša stvar koja se dogodila jednom zasigurno neće ponoviti i drugi put. No, ne i kada je u pitanju udar groma. Grom je zapravo ogromno elektrostatično pražnjenje koje traži svoj put prema dolje i nije mu osobito bitno je li tu već prije udario ili ne. Također, visoki objekti poput drveća ili dalekovoda češće su na udaru groma jer je manja udaljenost između njih i izvora udara groma.

Ispuštanje kovanice s velike visine može ubiti nekoga.

Ako ste bili na vrhu Empire State Buildinga i bacili novčić s njega, on ipak neće nikoga ubiti. Novčići su prilično lagani i nemaju dobra aerodinamička svojstva. Shodno tomu, oni bi se padajući cijelo vrijeme okretali i zbog svoje male mase i relativno niske krajnje brzine ne bi prouzročili puno štete slučajnom prolazniku. Istina, uznemirujuće iskustvo, ali ne i smrtonosno.

Kosa i nokti rastu i nakon smrti.

Da bi kosa i nokti neke osobe nastavili rasti i nakon njezine smrti, ona bi trebala i dalje jesti te probavljati hranjive tvari. Što bi mogao biti problem budući da je osoba mrtva. Dakle, nije moguće da tijelo nakon smrti proizvodi više keratina kako bi kosa i nokti nastavili rasti.

Potrebno je sedam godina za probavljanje progutane žvakaće gume.

Nije točno da je potrebno sedam godina kako bi se probavila progutana žvakaća guma. Ona se, naime, uopće ne probavlja. Osim male količine sladila i arome, unutar nje se zapravo ne nalazi mnogo tvari koje bi ljudsko tijelo moglo iskoristiti i probaviti. Glavnina se sastoji od gumenog polimera elastomera s dodatkom glicerina i biljnih sastojaka na bazi ulja koji gumu održavaju mekanom i vlažnom. Međutim, to ne znači da je gutanje žvakaće gume dobra ideja. Upravo suprotno, gutanje žvakaćih guma u velikoj količini može izazvati probavne smetnje koje zahtijevaju operativni zahvat.

Izvor: IFLScience

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Popularno

Znanost za početnike

Iako se s nama ne bi složila ekipa iz Flat Earth Societyja, Zemlja je okrugla. U redu, ne baš u pravom smislu riječi, ali...

Kemija

One nastaju u oblacima i to na temperaturama nižim od 0°C izravno iz vodene pare u zraku, a ne smrzavanjem vode kako se obično...

Znanost za početnike

Znanstvenici vjeruju da je u najvećem broju slučajeva uzročnik potresa mehanizam tektonike ploča, tj. kretanje litosferskih ploča i njihova međusobna interakcija.

Fizika

Jeste li oduvijek imali goruću želju putovati kroz vrijeme? Dobre vijesti! Putovanje kroz vrijeme je moguće. Zapravo, već to radite. Krećete se kroz vrijeme...

Fizika

Svima nam je dobro poznato da je Albert Einstein, jedan od najznačajnijih fizičara 20. stoljeća, bio uistinu zanimljiva i osebujna ličnost. No, jeste li...

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Oglašavanje