Svaki put kad se prisjetite nekog događaja, vaš mozak naruši to sjećanje.
Sjećate li se igre “gluhih telefona”, pri kojoj se određena poruka prenosi šaptanjem u uho osobi do sebe? Posljednja osoba u nizu mora je glasno izgovoriti i gotovo se uvijek ispostavi da je poruka radikalno izmijenjena. Mijenjala se svakim daljnjim prenošenjem.
Prema novoj studiji s Northwestern Medicine, naše sjećanje nalikuje toj igri. Svaki put kad zapamtimo neku činjenicu, mreža našeg mozga mijenja se tako da se kod kasnijeg prisjećanja te činjenice mogu dogoditi određene izmjene; idući put kad se prisjetimo nečega, zapravo se radi o sjećanju na zadnje sjećanje, a ne na originalni događaj. Ova “‘sjeverozapadna studija” to i dokazuje.
“Pamćenje nije samo jednostavno reproduciranje slike putovanjem natrag kroz vrijeme do određenog događaja. Ta slika može biti iskrivljena zbog svakog prijašnjeg prisjećanja”, kaže dr. Donna Bridge, suradnica na Feinberg School of Medicine Sjeverozapadnog sveučilišta i glavna autorica studije, koja je nedavno objavljena u časopisu Journal of Neuroscience. “Preciznost sjećanja na neki događaj može stalno opadati, sve do točke kad naše sjećanje postaje potpuno lažno i udaljava se od istine sa svakim novim prisjećanjem.”
Dr. Bridge je radila istraživanja još dok je bila doktorski student u laboratoriju Kena Pallera, profesora psihologije na Weibergovom studiju znanosti i umjetnosti, koji je u sastavu Sjeverozapadnog sveučilišta.
Rezultati ove studije imaju utjecaj na davanje izjava svjedoka kod krivičnih postupaka, primjećuje Bridge. “Možda svjedok i ima ispravna sjećanja pri prvom ispitivanju jer njegova sjećanja nisu ničim narušena, ali svakim daljnjim prisjećanjem smanjuje se vjerodostojnost iskaza”, tvrdi ona.
Objavljena studija govori o njenom radu s dvanaest sudionika, ali je pokrenula nekoliko studija istovremeno, u koje je uključeno više od 70 ispitanika. “Kod svakog od njih došlo je do istog efekta. To je stvarno moćan dokaz.”
“Kad mi neko kaže da se sjeća kako se nešto dogodilo upravo tako kako je ispričao, samo se nasmijem”, kaže Bridge. Ona objašnjava kako je razlog zbog kojeg dolazi do izobličenja ljudskog sjećanja to što se ono stalno prilagođava. “Pamćenje nije statično. Ako se prisjećate nečeg u posve drugačijem kontekstu – drugom okruženju, vremenu, ili ste možda čak u drugačijem raspoloženju, vaša sjećanja mogu se integrirati u nove informacije”, primjećuje ona.
Za potrebe studije, ispitanici su trebali prizvati u sjećanje lokaciju objekata na rešetki koja im se prikazivala u tri navrata, tijekom tri uzastopna dana. Prvog dana, tijekom dvosatnog prikazivanja ispitanici su pokušavali upamtiti niz od 180 jedinstvenih objekata čija je lokacija bila prikazana na zaslonu računala. Drugog dana, ispitanici su imali test prisjećanja u kojem im je prikazan dio objekata koje su pamtili prethodnog dana, s tim da je svaki pojedinačno bio smješten u središte rešetke i trebalo ga je smjestiti na originalnu lokaciju. Sljedećeg dana, za vrijeme trećeg ispitivanja, bilo je testirano sveukupno prisjećanje sudionika.
Rezultati pokazuju povećanje točnosti na konačnom testu prisjećanja za objekte koji su se pojavili za vrijeme drugog dana testiranja, u usporedbi s onima koji se nisu pojavili drugi dan. U svakom slučaju, ljudi se nikad nisu mogli sjetiti točne lokacije trećeg dana ispitivanja. Što je još važnije, smještali su objekt na konačnom testu bliže neispravnoj lokaciji koje su se prisjećali drugog dana, nego onoj koja je ispravna, iz prvog ispitivanja.
“Naši rezultati pokazuju da neispravno razmještanje objekata, koje se događa drugog dana, ima utjecaj na to kako ljudi pamte lokaciju objekata trećeg dana ispitivanja”, objašnjava Bridge. “Prizivanje sjećanja nije jednostavan čin u kojem nastojimo ojačati našu izvornu uspomenu. Umjesto toga, dolazi do prilagodbe spremnika za memoriju kako bi se ojačala lokacija iz sjećanja za vrijeme drugog dana ispitivanja.”
Rezultate do kojih je došla Bridge podupiru i mjerenja neuronskih signala kod ispitanika za vrijeme drugog dana. Željela je vidjeti može li se iz neuronskih signala za vrijeme drugog ispitivanja predvidjeti kako će ljudi pamtiti lokaciju objekta za vrijeme trećeg ispitivanja.
Rezultati su pokazali točno određene neuronske signale koji su se pojavljivali pri prisjećanju na lokaciju objekata iz drugog dana ispitivanja. Signali su bili pojačani kad bi sljedećeg dana objekt smještali bliže lokaciji koje su se prisjećali iz drugog ispitivanja. Signal bi bio slabiji kad je vjerojatnost da je prisjećanje narušeno bila manja.
“Snažan signal ukazuje na to da je postavljena nova memorija”, kaže Bridge, “a nova memorija zapravo je uzrok ponavljanja iste greške.”
“Ova studija nam pokazuje kako se sjećanje mijenja tijekom vremena i ponekad se u potpunosti izobličuje”, primjećuje Ken Paller. “Kad razmišljate o nekom događaju koji se dogodio jako davno, recimo o vašem prvom danu u školi, vi možda u sjećanje prizivate te informacije preuzete u nekom kasnijem trenutku, a ne u trenutku kad se događaj izvorno dogodio.”
Izvor: Northwestern University
