Ne postoji gen – matematiku je potrebno vježbati

Novo istraživanje Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije ukazuje da ako želite biti dobri u matematici, morate vježbati različite oblasti matematike.

Što nekog čini dobrim matematičarem? Možda i ljubav prema brojevima, ali svakako volja za vježbanjem. Ali čak ako ste i dobri u jednom području matematike, ne možete vjerovati svojim urođenim sposobnostima i preskočiti uvježbavanje i drugih područja ukoliko i u njima želite biti dobri.

Novo istraživanje Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije (NTNU) iz Trondheima moglo bi utjecati na načine na koji se matematika podučava. Ako zaista želite biti dobri u svim područjima matematike, morate ih sve i vježbati. Ne možete vjerovati svom prirodnom talentu da odradi sav posao za vas.

Nekima se ovo čini poprilično očitim, ali zapravo se protivi tradicionalnim gledištima koja kažu da uspjeh u matematici jednostavno oisi o tome jesi li rođen s tim talentom.

Profesor Hermundur Sigmundsson s Odsjeka za psihologiju jedan je od trojice istraživača uključenih u ovaj projekt. Nalazi ovog istraživanja objavljeni su u akademskom časopisu Psychological Reports.

Brojevi

Istraživači su testirali matematičke vještine kod 70 učenika petog razreda osnovne škole, u prosjeku starih 10,5 godina. Nalazi ukazuju na važnost vježbanja svakog pojedinog područja matematike kako bismo bili dobri u njima, te pokazuju da te vještine nisu nešto s čime smo rođeni.

„Pronašli smo podršku za hipotezu specifičnosti zadatka. Postajemo dobri točno u onome što vježbamo”, izjavio je Sigmundsson.

Testirani su zadaci iz devet različitih područja matematike, od usmenog i pismenog zbrajanja i oduzimanja do usmenog množenja i razumijevanja sata i kalendara.

„Naša studija pokazala je malu korelaciju između devet različitih matematičkih vještina“, objasnio je Sigmundsson. “Naprimjer, mala je korelacija između sposobnosti rješavanja uobičajenog zbrajanja u formi „23 + 67” i zbrajanja u formi zadatka riječima.

Ovaj primjer sigurno će kod nekih izazvati nevjericu. Možda bazična matematika učenicima ne predstavlja problem, već samo čitanje. Do 20% norveških dječaka u višim razredima osnovne škole ima problema s čitanjem. Sigmundsson je također našao potvrdu i u svakodnevnim primjerima.

„Nekim učenicima će dobro ići geometrija, ali ne i algebra”, nastavio je.

U tom slučaju moraju više vježbati algebru, područje u kojem većina učenika viših razreda osnove škole ima problema.

„Ovo istovremeno znači da ima nade za neke učenike. Neki jednostavno ne mogu biti dobri u svim područjima matematike, ali naprimjer mogu biti dobri u geometriji“, dodao je Sigmundsson.

Ovo istraživanje bi u konačnici moglo promijeniti način na koji se matematika podučava.

Potpora u neurologiji

Činjenica da smo dobri u točno onome što vježbamo vjerojatno je posljedica toga što različite vrste vježbi aktiviraju različite veze među neuronima.

Ovi rezultati mogu se prenijeti i na druga područja. Nogometašica koja vježba savršen šut s udaljenosti od 25 metara vjerojatno će postati jako dobra u tome. Ali to ne znači i da je dobra u driblanju.

„Ovo istraživanje ima podršku i u novim saznanjima iz neurologije. Vježbanjem razvijamo specifične neuronske veze”, nastavio je Sigmundsson.

Istraživanje je provedeno u suradnji s prof. Remco C. J. Polmand sa Sveučilišta Victoria u Melbourneu i doktorandom Håvardom Loråsom s Fakulteta zdravstvenog obrazovanja i socijalnog rada, Odjel za fizioterapiju, Sveučilište Sør-Trøndelag, Trondheim.

Izvor: The Norwegian University of Science and Technology