Od glavne uloge kao Evine napasnice u Bibliji do redovitih nastupa u knjigama i filmovima o Harryju Potteru, zmije su gmizale svoj put u svjetskoj mitologiji i popularnoj kulturi s pričama koje su rođene iz straha, ali i poštovanja.
U više od 130 milijuna godina otkako su se pojavile, zmije su se razvile u vrlo svestrane kralježnjake. Imaju hvalisavu sposobnost penjanja u visinu, idu kroz vodu, a neke vrste čak i lete. Sve to bez udova! Kombinirajte ovu mobilnost s njihovom prisutnošću u cijelom svijetu i ponekad smrtonosnim ugrizima, tako brzo zmije mogu postati stvar mitova.
OSNOVE O ZMIJAMA
Postoje 2700 poznatih vrsta zmija, a ovo su im sljedeće karakteristike:
– imaju tanko, linearno tijelo bez udova
– mesožderi su (zvijeri)
– hladnokrvne su životinje, što znači da njihova unutarnja temperatura varira s temperaturom okoliša
Zbog svoje duge forme organi zmije raspoređeni su linearno, ali inače su slični onima drugih kralježnjaka, uključujući i ljudima. Mozak i senzorički organi nalaze se u glavi, a imaju gotovo sva osjetila kao i ljudi s nekoliko zanimljivih izmjena:
Sluh – Iako zmije nisu opremljene vanjskim ušima poput ljudi, zvučni valovi iz zraka pogode njihovu kožu i prenose se iz mišića na kost. Kad zvuk dosegne kost ispod lubanje, ono šalje vibracije u unutarnje uho, a zvuk se obrađuje u mozgu.
Pogled – Zmije ne vide boje, ali njihove oči su opremljene kombinacijom svjetlosnih receptora. Složenost očiju varira među vrstama zbog njihovih različitih životnih stilova. Naprimjer, zmije koje žive prvenstveno ispod zemlje imaju manje oči koje jedino obrađuju svjetlo i tamu, dok zmije koje žive iznad tla i love pomoću vida imaju kristalno jasnu viziju i dobru percepciju dubine. Neke vrste, posebno boe i pitoni, imaju drugi vizualni alat – organ na glavama kojim mogu vidjeti izvore topline u svojoj sredini kao npr. infracrvene naočale. To je djelotvorna sposobnost za noćne lovce na toplokrvne životinje.
Miris – Poput ljudi, zmije udišu zrak na nosne otvore koji dovode do mirisnih komora za obradu, ali zmije imaju i sekundarni sustav. Kad zmija pomakne jezik, prikuplja mirisne čestice koje se prenose na dvije vrećice ispunjene tekućinom na krovu usta – vomeronazalni organ, koji vodi do druge, manje mirisne komore. Jezik se koristi samo kako bi pomogao u ovom procesu, zmije nemaju osjetilo okusa.
Probavni trakt zauzima gotovo cijelu dužinu tijela i uključuje usta, jednjak, želudac, tanko crijevo, debelo crijevo i anus. Svi dijelovi su rastezljivi kako bi mogla probaviti plijen veći od njezinog promjera. Kada zmija ima puna usta, mora proširiti svoj dušnik kako bi mogla disati. Zmije nemaju dijafragmu kao što imaju ljudi, tako da one uzimaju zrak u pluća širenjem rebara, a zrak gurnu van sužavanjem rebara. Nakon svakog ciklusa disanja, zmije dožive stanje koje se zove apnea – prestanak disanja, koje traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Za obradu kisika sve zmije imaju izduženo desno plućno krilo, a mnoge imaju i manje lijevo plućno krilo, dok neke čak imaju i treće uz dušnik.
STRUKTURA ZMIJE I RAST
Zmije su duge od 10 cm do više od 9 metara. Stotine sitnih kralježaka i rebara prelaze tu udaljenost i povezuju se međusobno preko zamršenog sustava mišića, čime se stvara nenadmašna fleksibilnost.
Iznimno elastična koža povezana je s mišićima i prekrivena ljuskama izrađenim od keratina – iste tvari kao i ljudski nokti. Ljuske su proizvod epidermisa, površinskog sloja kože. Kako zmija raste, broj i uzorak njezinih ljusaka ostaje isti, iako se presvuče mnogo puta tijekom svog života.
Za razliku od ljudi koji stalno bacaju istrošenu kožu u sitnim komadićima, zmije to rade u jednom komadu u procesu koji se zove presvlačenje.
Kao i ljudi, zmije brzo rastu sve dok ne postignu zrelost. To može potrajati od jedne do devet godina, međutim, njihov rast, iako je usporen nakon zrelosti, nikad ne prestaje. Ovisno o vrsti, zmije mogu živjeti s četiri na više od 25 godina.
ZMIJE KOJE LETE
Postoji pet različitih vrsta „letećih” zmija. Ove otrovnice mogu se naći u Šri Lanki i jugoistočnoj Aziji.
One vise na visokoj grani i zaljuljaju se u zrak. Zatim izravnaju svoja tijela i prošire svoja brojna rebra. Iako ne mogu letjeti prema gore, mogu jedriti na udaljenosti od čak 20 metara.
DVOGLAVE ZMIJE
Unutar majke zmije embrij se počinje dijeliti stvarajući identične blizance, ali proces ne završi do kraja. Zbog toga dio zmije ostane udvostručen, a drugi dio ne. Nastanu dvije glave, a tijelo ostane jedno.
Za razliku od mitskih bića koja su predstavljala veliku opasnost zbog mnogo glava, dvoglave zmije rijetko prežive u divljini. S dvije glave osjetila se dupliciraju – kad osjete plijen, glave će se boriti kako bi dobile hranu. Da bi stvari bile još gore, ako jedna glava uhvati miris hrane sa druge glave, pokušat će pojesti svoju drugu glavu.
