Biolozi tvrde da bi 300 piranja bilo dovoljno da za 5 minuta u potpunosti rastrgaju čovjeka teškog 180 kilograma. Zbog takvih priča ljudi imaju dojam da su ove slatkovodne ribe predvidljive i jednolične. Daleko od toga.
Vrsta piranja (Tometes camunani) koja nastanjuje Amazonu u dijelu države Para u Brazilu hrani se isključivo riječnom travom. Neke vrste čak preferiraju biljnu hranu u odnosu na meso. Tipična prehrana za piranje su škampi, crvi, leševi i druge ribe. Na njihovom meniju se ljudi, generalno, ne nalaze.
Nekoliko vrsta pirapatinge (Piaractus brachypomus) otkriveno je u jezeru u jugoistočnom Michiganu tijekom 2016. godine. Ove piranje-vegetarijanci poznate su po kockastim zubima koji podsjećaju na – ljudske. Te ribe koriste svoje “ljudske” zube da krckaju sjemenke i orašaste plodove. Neke čak imaju sposobnost da prije nego što ih pojedu, plodove odvoje od ljuske.
Piranje koje se nalaze u vodama izvan Južne Amerike uglavnom su ljubimci koje su njihovi vlasnici oslobodili. Pet američkih država je čak zabranilo transport, kupovinu, posjedovanje te prodaju piranja zbog njihovih predatorskih karakteristika.
Piranja s bijelim trbuhom (Pygocentrus natterei) je vrsta najpoznatija po grbežljivom ponašanju. Ta vrsta se smatra veoma agresivnom, ali nije toliko opasna koliko se vjeruje. Obično žive u plićaku, u jatima od po nekoliko stotina jedinki. No njihova brojnost proizilazi iz potrebe za zaštitom, a ne lovom. Samo kada je nestašica hrane i kada su izložene izgladnjivanju one napadaju plijen veći od sebe. Kada su gladne u stanju su rastrgnuti žrtvu u roku od nekoliko minuta.
Kod tih istih piranja s bijelim trbuhom zastrašujući je i zvuk koji neke od njih mogu ispuštati. Zvuk koji podsjeća na lavež psa. Ovakvo što se događa obično kad se nalaze u sukobu s drugom piranjom. Druge dvije vrste zvukova karakteristične za ove ribe su groktanje i škrgutanje zubima.
