Divlje zmije otrovnice ženskog spola mogu se razmnožavati bez muškog partnera, a do takvih situacija u prirodi dolazi mnogo češće nego što se dosada mislilo. Aseksualna reprodukcija je uobičajena među beskralježnjacima, a veoma rijetka među kralježnjacima, no i takvi se primjeri nalaze sve više i više. Primjerice, komodo zmaj, najveći živući gušter na svijetu, također ima mogućnost partenogeneze. Ta je sposobnost zabilježena i kod vrlo malog broja morskih pasa, kokoši, purica te zmija.
Partenogeneza je kod kralježnjaka do sada proučavana samo u zatočeništvu te je znanstvenici još nisu primijetili u divljini.
“Prije ovog otkrića, partenogeneza – aseksualna reprodukacija kod bića koja se inače razmožavaju uobičajenom putem – smatrana je fenomenom do kojeg dolazi samo kod zatvorenih, ne i divljih životinja”, rekao je istraživaš Warren Booth, molekularni ekolog na sveučilištu u Oklahomi.
Novije genetičke analize otkrivaju primjere takvog razmnožavanja u dvije srodne vrste zmija: bjelouške i vodene mokasine. Istraživači su sakupili genetičke uzorke obiju vrsta, a DNA analizom potvrđeno je kako od svake vrste neki potomci imaju samo majčine gene, što znači da su nastali partenogenezom.
“Bili smo jako zapanjeni ovim otkrićem”, rekao je Booth. “To je nešto za što smo oduvijek vjerovali da postoji, no kako bismo takvu mogućnost mogli istražiti, trebalo je mnogo vremena i napornog posla. Otkriti partenogenezu u obje vrste već u našem prvom pokušaju bilo je jako neočekivano.”
“Mislim da je njezina učestalost ono što nas je zaista šokiralo”, dodao je. “To je izvanredno za nešto što se smatralo evolucijskom novošću.”
Spolne stanice zmija otrovnica i mnogih drugih bića prolaze kroz mejozu u kojoj se podijele na više stanica, od kojih svaka ima dio materijala potrebnog za formiranje novog potomka. Kod nekih ženki su se parovi tih spolnih stanica spojili te generirali embrije. Rezultat toga je bilo potomstvo koje je imalo samo majčin genetički materijal. Međutim, ti potomci nisu bili klonovi ženke zbog toga što se kod stvaranja njihovog emrbija nisu koristile dvije jednake polovice genoma.
Zbog čega dolazi do partenogeneze i je li moguća kod ljudi?
“Sada je očito kako reptili spadaju u grupu bića koja imaju predispoziciju za partenogenezu bilo neobaveznu bilo obaveznu, gdje su ženke primorane na takav način razmnožavanja zbog toga što u tim vrstama postoji veoma malo ili čak nijedan mužjak”, kaže Booth.
Postoji mogućnost da je obavezna partenogeneza nastala zbog križanja različitih vrsta, iako znanstvenici nisu sigurni zašto ženke nekih životinja rađaju mlade bez pomoći muških partnera ukoliko za to nema potrebe, tj. zašto kod njih dolazi do neobavezne partenogeneze.
“Ono što je zajedničko vrstama s neobaveznom partenogenezom jest manjak genomskog otiska – pod tim mislim na proces u kojem specifičan set gena daje majka, a drugi set daje otac”, rekao je Booth. “Ti geni različitog podrijetla moraju zajedno djelovati i imati međusobnu interakciju kako bi se mogao razviti embrij. Do toga dolazi kod svih sisavaca s iznimkom čudnovatog kljunaša i kljunatog ješca. S obzirom na to, ljudi ne mogu imati djevičanski porod bez intervencije znanstvenika.”
Prvotno su Warren Booth i njegovi kolege mislili da do djevičanskog poroda dolazi ukoliko nedostaje potencijalnih muških partnera, no u vremenu od nekoliko godina su vidjeli šest ženskih boa koje su dobile potomke partenogenezom unatoč tome što su u njihovoj blizini za vrijeme parenja postojali mužjaci. Zbog toga istražuju druge razloge zbog kojih dolazi do toga, uključujući viruse, genetiku, tumore i bakterije.
Znanstvenici se nadaju kako će u budućnosti istražiti i druge vrste, poput vodenih zmija u Oklahomi. Planiraju vidjeti kako potomci djevičanskog rođenja preživljavaju i kako se razmnožavaju. Moguće je da ženke samostalno uspostavljaju cijele populacije zmija. “Za dvije do tri godine znat ćemo je li to točno”, rekao je Booth.
