Galaksija u kojoj mi živimo, Mliječna staza, velika je spiralna galaksija koje egzistira u sklopu relativno malenog skupa galaksija koji se naziva Lokalna grupa (Local Group). Drugi je veliki član Lokalne grupe galaksija Andromeda koja je od nas udaljena otprilike 2,5 milijuna svjetlosnih godina. To znači da su ove dvije galaksije trenutno veoma udaljene, no budući da znamo da se Andromeda kreće prema Mliječnoj stazi brzinom od oko 100 kilometara u sekundi, logičan je zaključak da će se jednog dana vjerojatno sresti, piše DiscoverMagazine.
Jedino pitanje je: kreće li se Andromeda direktno prema nama ili će na svom putu skrenuti u nekom smjeru i tako izbjeći sudar epskih razmjera? Nemojte paničariti, ali najnovija istraživanja (proveli su ih astronomi uz pomoć teleskopa Hubble) pokazuju kako se Andromeda kreće direktno prema Mliječnoj stazi što bi ukratko značilo – sudar je neizbježan. Dobra vijest je da su ove informacije manje-više relevantne samo onima koji vjeruju u reinkarnaciju, budući da se sudar očekuje za otprilike 4 milijarde godina.
Bilo kako bilo, ovakav zaključak je zapravo prilično veliko otkriće. Astronomi su koristili Hubble kako bi promatrali zvijezde u Andromedinom pojasu – izdvojenom zamagljenom području na samom rubu galaksije. Pažljivo bilježeći pozicije zvijezda u pojasu tijekom prošlih sedam godina, astronomi su uspjeli direktno izmjeriti u kojem se smjeru ove zvijezde kreću. Umetanjem ovih podataka u model koji predviđa kretanje galaksija, astronomi su po prvi put uspjeli odrediti smjer kretanja galaksije Andromeda.
Znam što se svi pitate. Što će se točno dogoditi za četiri milijarde godina?
Za lakše razumijevanje prvo pogledajte video:
Kroz sljedećih nekoliko milijardi godina Andromeda – danas tek slabašna „zvijezda“ jedva vidljiva golim okom – postajat će sve veća i veća kako nam se približava ranije spomenutom brzinom. Za nešto manje od 4 milijarde godina gravitacija svake od sudarajućih galaksija sve će snažnije privlačiti svemirska tijela na rubovima suprotne galaksije. Andromeda i Mliječna staza otprilike su jednake mase te će stoga efekti gravitacije jedne galaksije na drugu biti uistinu veliki. Zvijezde na rubovima obje galaksije jednostavno će „izletjeti“ van pod utjecajem gravitacijskih sila pa će se iz svake od galaksija prema onoj drugoj kretati dugački „repovi“ zvijezda i raznih plinova.
Nakon toga, za „samo“ stotinjak milijuna godina doći će i do fizičkog sudara dviju galaksija. U intergalaktičkim razmjerima, zvijezde su relativno male i toliko međusobno razmaknute da je šansa sudara (ili čak šansa da se dvije zvijezde toliko približe da imaju neki utjecaj jedna na drugu ili na okolne planete) dvaju zvijezda zapravo nevjerojatno mala. Nasuprot tome, oblaci raznih plinova izrazito su veliki, protežu se duljinom nekoliko svjetlosnih godina pa je fizički sudar ovih oblaka zapravo neizbježan. Sudar ovakvih dvaju oblaka bit će uistinu epskih razmjera – u neviđenoj eksploziji dva će se oblaka pretvoriti u jedan i u čitavom procesu stvarati mnoštvo novih zvijezda. Zvijezde će zatim zapaliti plinove u kojima su stvoreni i iz daljine će se vidjeti kako se duž sudarajućih galaksija formiraju crveni i blješteći prostori ispunjeni zapaljenim plinom. Dogodit će se nešto slično kao i kod vjerojatno najpoznatijeg intergalaktičkog sudara – onoga između Antena galaksija (kako je prikazano na priloženoj slici).
Andromeda i Mliječna staza vjerojatno će „proći“ jedna kroz drugu, usprkos sveopćem kaosu eksplozivnih plinova i potencijalno sudarajućih planeta. Ovo kretanje ipak neće poništiti gravitacijsku silu. Kako se galaksije budu udaljavale jedna od druge, gravitacija će ih sve više usporavati. Naposljetku će se galaksije u jednom relativno kratkom trenutku zaustaviti i zatim ponovno krenuti prema novom neizbježnom sudaru. Prilikom novog sudara galaksije će se spojiti te postati jedna ogromna galaksija. Krajnji rezultat vjerojatno će biti velika eliptična galaksija, što je zanimljivo budući da su trenutno obje galaksije spiralnog oblika. Na ovo spajanje galaksija također će trebati pričekati – ono će se dogoditi otprilike 2 milijarde godina nakon prvotnog sudara, odnosno 6 milijardi godina od danas.
Zanimljivo, u to vrijeme Sunce će još uvijek postojati. Naravno, bit će veoma drugačije, s obzirom da će do tog vremena iskoristiti većinu svog nuklearnog goriva i biti već dobrano na putu da postane crveni div. Sasvim je moguće da će u to vrijeme Zemlja i drugi planeti Sunčeva sustava još uvijek postojati. Dakle, moguće je da će neki ljudi (koji, usput rečeno, najvjerojatnije neće ni nalikovati ljudskoj rasi kakvu poznajemo danas) ipak svjedočiti ovom sudaru iz znanstveno-fantastičnih filmova.
Neće sve ostati nepromijenjeno. Sunčeva orbita unutar galaksije, primjerice, bit će značajno izmijenjena. Trenutno Sunce (i mi skupa s njim) kružimo oko samog centra Mliječne staze po relativno pravilnoj kružnoj putanji. Za jedan krug potrebno nam je oko 200 milijuna godina. Prema modelima koje su astronomi razvili koristeći teleskop Hubble, tijekom sudara za 4 milijarde godina Sunce će biti „isisano“ iz centra Mliječne staze te će kružiti eliptičnom orbitom oko novog centra galaksije koji će se nalaziti mnogo dalje od pozicije na kojoj smo danas. Ovo može biti prilično pozitivno jer i Andromeda i Mliječna staza u svom centru imaju crne rupe. Spajanjem galaksije neupitno će doći i do spajanja ovih crnih rupa koje će stvoriti jednu veliku masivnu crnu rupu. Astronomi ne znaju što će se točno dogoditi nakon spajanja crnih rupa; moguće je da će nova galaksija postati tzv. aktivna galaksija koja će proizvoditi ogromne količine energije. Bilo kako bilo, vjerojatno je bolje biti što je dalje moguće od nečega što se zove masivna crna rupa.
Ova nova saznanja astronoma zapravo su, vjerovali ili ne, prilično pozitivne vijesti. Prije samo nekoliko godina, smatralo se kako će se galaksije sudariti mnogo ranije. Tako primjerice Phil Plait, astronom i pisac koji je deset godina proveo istražujući svemir preko teleskopa Hubble, u svojoj knjizi „Smrt s neba“ u jednom od poglavlja predviđa da će se epski sudar galaksija dogoditi u periodu između jedne i dvije milijarde godina od danas. Knjiga je objavljena prije samo nekoliko godina i to nam dovoljno govori ne samo o napretku astronomije, već i o relativnosti svake spoznaje, pa tako i ove opisane u članku. Iako su nova predviđanja nešto crnija s obzirom da se ranije nije znalo hoće li se galaksije tek mimoići za dlaku ili stvarno fizički sudariti, ipak je ljepše znati da će do sudara doći tek za 4 milijarde godina. Ako je to uopće ikome bitno.
Iako ovaj događaj svakako treba označiti neviđenom katastrofom, četiri milijarde godina je valjda dovoljno da obavimo što imamo u ovom kutku svemira. Ili se bar nadamo da jest.
