Prije 1960. godine većina istraživanja životnjske inteligencije bila je usredotočena samo na promatranje ponašanja, putem poznatih ekperimenata poput primjerice „Pavlovljevih pasa“ i Thorndikeovo „uvjetovanje operanta“. Nakon 60-ih područje istraživanja počelo se širiti i obuhvaćati životinjsku kogniciju, što je uzrokovalo debate po pitanju životinjske svjesnosti.
Potpuno saznanje o čemu životinje zapravo razmišljaju vrlo nam vjerojatno nikada neće biti poznato, no dosad smo imali priliku promatrati prilično nevjerojatne dokaze inteligencije kod životinja od kojih bi to najmanje očekivali.
Vrane
Vrane su nevjerojatno inteligentna bića. Sposobne su prepoznati ljudska lica i čak mogu imati zamjerke prema nekome.
Kako bi istraživanje vrana bilo kvalitetno obavljeno, morale su biti uhvaćene i primjereno označene narukvicama. Znanstvenici koji su obavljali taj dio posla vrlo su brzo prestali biti dragi vranama. Sljedeći put kada su ušli u njihovo utočište bili su podvrgnuti neugodnom tretmanu od strane vrana, zaletavanju i napadima. Ako bi isti istraživači ušli u prostor noseći masku koju vrane nisu vidjele prije toga, takva reakcija bi izostala. Također, čini se da vrane komuniciraju i dijele informacije o ljudima koji im se ne sviđaju. Vrane koje nisu bile prisutne tijekom označavanja svejedno su reagirale na znanstvenike koji su se zamjerili prvoj grupi ptica.
Njihova nevjerojatna inteligencija nije samo pokazana kroz sviđanje ili ne sviđanje – iznimno su sposobne kod korištenja alata kako bi došle do hrane ili riješile problem. Vrane redovito koriste grančice, kamenje i žice kako bi dohvatile hranu na skrivenim mjestima. Ako odgovarajući alat nije trenutno na raspolaganju, one će ga doraditi kako bi odgovarao svrsi. Štoviše, vrane koriste alate bolje od većine primata.
Ezopova basna „Vrana i vrč“ opisuje domišljatost te ptičje vrste. Vrana je željela popiti vode, no nije mogla dosegnuti vodu unutar vrča. Umjesto da odustane i potraži vodu drugdje, ona je ubacivala kamenčiće u vrč sve dok se razina vode nije podignula. To je 2600 godina stara priča o ustrajnosti. Suvremeni su znanstvenici odlučili napraviti test iz te basne te demonstrirali znanstvenu točnost iste.
Delfini
„So long, and thanks for all the fish.“ – Vodič za autostopere kroz galaksiju
Delfini već jako dugo vremena slove kao najpametnije životinje na planetu. Njihovi mozgovi iznimno su veliki u odnosu na tjelesnu veličinu, imaju puno složeniji neokorteks (dio mozga zadužen za kompleksne funkcije) u usporedbi s ljudima, te im je regija mozga zadužena za samosvijest puno veća u usporedbi s ostalim životinjama.
Delfini žive u društvenim zajednicama u kojima je komunikacija ključna za uspjeh. Za razliku od ljudi oni nemaju glasnice, već koriste kombinacije kliktaja, zujaja, škripanja i zviždanja za razgovor sa ostalim pripadnicima cetaceana, doduše znanstvenici još uvijek nisu uspjeli razlučiti konkretan jezik. Govor tijela također je iznimno bitan faktor u njihovoj komunikaciji. Delfinski zviždaj je unikatan za svaku individuu te se razvija unutar prvog mjeseca života.
Nedavno je otkriveno da se delfini sjećaju zviždaja svojih prijatelja čak i ako se nisu vidjeli preko 20 godina. Ovo pomaže u razumijevanju zašto delfini mogu napuštati i pridruživati se različitim podovima tijekom životnog vijeka.
Delfini su toliko inteligentni da je Indija nedavno zabranila njihovo zatočavanje. Indijsko je Ministarstvo okoliša i šuma naslovilo sve cetaceane kao „ne-ljudske osobe“ i proglasilo njihovo zatočavanje od strane individua ili institucija (državnih i privatnih) u svrhu zabave ilegalnim.
Svinje
Bez obzira na nečije iznenađenje, svinje su prilično inteligentne životinje i mnogi bi njihov intelekt svrstali na razinu delfina i pametnijih vrsta primata.
Dio zasluga za to nosi činjenica da su veliki dijelovi svinjskog genoma praktički identični ljudskom, iako je naš zajednički predak izumro prije 100 milijuna godina. Svinje preferiraju živjeti svojom verzijom „kauč stila“ života – jesti, spavati, gledati TV i komentirati politiku (svaka sličnost sa suvremenim homo sapiensom je slučajna).
Kad ih se stavi pred ogledalo, svinje su isprva fascinirane refleksijom te pokušavaju inicirati komunikaciju vokalizacijom i kimanjem glave. Kada bi primjetile refleksiju hrane u ogledalu, prvi je pokušaj lociranja obroka završio iza odgledala, što je rezultiralon neuspjehom odnosno razočarenjem. Sljedeći put kada su stavljene pred ogledalo bile su manje zainteresirane za vlastitu refleksiju, a više kako bi našle zdjelicu hrane koja se nalazila iza njih. Za taj pothvat bilo im je potrebno manje od 30 sekundi.
Svinje je prilično lagano naučiti trikove. Doduše, ako im ne uspije iz prve, skupljanje hrabrosti za sljedeći pokušaj je dug proces. Istraživači nagađaju da je sjećanje na neuspjeh velika prepreka većini svinja. Neuspjeh u dresuri može im utjecati na raspoloženje, budući su ove životinje sposobne izražavati kompleksne emocije.
Slonovi
Slonovi su najveći kopneni sisavci, a čini se da imaju mozak koji opravdava tu reputaciju.
Nedavno je otkriveno da slonovi bez prijašnje dresure razumiju kada ljudi upiru prstom. Kada bi stajali između dvije identične kante, s time da je jedna napunjena hranom, slon će uvijek izabrati onu na koju čovjek pokazuje. Dok je prilično nevjerojatno da slonovi spontano razumiju tu gestikulaciju, postaje još nevjerojatnija činjenica da većina pametnih primata nije sposobno za istu razinu razumijevanja.
Slonovi u zatočeništvu nemaju nikakvu bitnu prednost nad divljim slonovima kad se radi o interakciji sa ljudima, što je znanstvenike dovelo do zaključka da je to urođena reakcija, odnosno da pokazivanje postoji kao gestikulacija u slonovskoj populaciji.
Drugo istraživanje koje je ukazalo na inteligenciju ovih debelokožaca jest pokus u kojem se grupa slonova natjecala s grupom ljudi u vježbi timskog rada. Ne samo da su slonovi pobjedili ljude u toj vježbi, već su se koristili tehnikama koje znanstvenici nisu ni uzeli u obzir.
Foto: Wikimedia
