Početkom 1946. godine, nepunih godinu dana nakon Drugog svjetskog rata, građani skandinavskih zemalja – osobito Švedske – na svome su nebu zapazili nepoznate objekte nalik na rakete čije se porijeklo ili namjena nije moglo utvrditi.
Intenzitet pojavljivanja nepoznatih objekata brzo je rastao dolaskom ljeta, pa se za priču ubrzo zainteresiralo i švedsko ratno zrakoplovstvo, a odmah potom i američka vojska. Njihova prvotna pretpostavka bila je kako je za lansiranja odgovorna Crvena Armija, koja ispaljuje zarobljene njemačke rakete V-1 i V-2 iz mjesta Peenemünde, bivšeg nacističkog raketnog centra.
Teorija je ubrzo odbačena, jer nikad nisu pronađeni nikakvi materijalni dokazi u vidu dijelova rakete, a manevri nepoznatih objekata na skandinavskom nebu uvelike su odstupali od načina kretanja V-1 i V-2.
Isto tako, slične su pojave uočene na nebu iznad Grčke, Italije, Belgije i Portugala (premda u znatno manjem broju), što je definitivno isključilo Crvenu Armiju iz ove priče. Istraga je bila vrlo temeljita, a obuhvaćala je i pretragu tla – točnije, nekolicine jezera – u koja se navodno srušilo nekoliko raketa. I ta potraga nije donijela nikakvih materijalnih dokaza, premda su na dnu takvih jezera pronađeni duboki krateri izazvani – nagađalo se – eksplozijama.
U listopadu 1946. sva su pojavljivanja raketa na skandinavskom nebu prestala. Prema iskazima očevidaca, nabrojano je preko dvije tisuće raketa na nebu, dok ih je vojnim radarom – što je ipak relevantniji izvor informacija – registrirano deset puta manje. Prema zaključku tajnog izvješća Zračnih snaga SAD-a (USAF) iz 1948., a kojem je oznaka vojne tajne ukinuta tek 1997. godine, nepoznate rakete iznad Švedske rezultat su tehničkih vještina koje ne posjeduje niti jedna nacija na Zemlji. Do danas nije rasvijetljeno tko se ili što pojavljivalo na skandinavskome nebu.