Novi preliminarni rezultati NASA-ine blizanačke studije predlažu da odlazak u svemir povećava metilaciju DNK, proces odgovoran za uključivanje i isključivanje gena. Ova otkrića ne samo da pružaju uvid u ovaj stanični proces, nego i govore znanstvenicima kako se ljudsko tijelo može promijeniti jednom kad napusti Zemljinu atmosferu.
„Neke od najuzbudljivijih stvari koje smo vidjeli kada smo gledali ekspresiju gena u svemiru je to što zapravo vidimo eksploziju, koja pali poput vatrometa čim ljudsko tijelo uđe u svemir“, rekao je doktor Chris Mason, voditelj NASA-inog istraživačkog projekta s blizancima. „S ovom studijom, vidjeli smo kako tisuće i tisuće gena mijenjaju dok se uključuju i isključuju. Ovo se događa čim astronaut dođe u svemir, i dio aktivnosti privremeno se nastavlja sve do povratka na Zemlju.“
Jedinstveni eksperiment mogao se obaviti zahvaljujući Marku i Scottu Kellyju, blizancima i NASA-inim astronautima. Scott Kelly proveo je više od 11 mjeseci u svemiru (između 2015. i 2016), a obzirom da ima izvrstan kontrolni uzorak u svom bratu Marku, NASA se uhvatila ovog revolucionarnog istraživačkog podviga.
Cjelovita studija još nije objavljena, no neka su otkrića već dostupna. U jednom od ovih genetičkih istraživanja znanstvenici su otkrili da su telomere Scotta Kellyja narasle veće nego Markove. Ovo je suprotno od onog što se očekivalo. (Telomere su strukture na krajevima kromosoma koje štite kromosome i osiguravaju njegovu stabilnost. Posebno su važne u kontroli procesa starenja i održavanju stanične besmrtnosti, a ovom otkriću dodijeljena je Nobelova nagrada za medicinu 2009).
„Ova studija predstavlja jedan od najopsežnijih pogleda na ljudsku biologiju“, dodao je Mason. „Ona stvarno postavlja temelj za razumijevanje molekularnih rizika putovanja u svemir, kao i načina na koje potencijalno zaštititi i popraviti te genetske promjene.“
Studija je proučavala četiri glavna aspekta ljudske biologije: proučavala je fiziologiju i način na koji mikrogravitacija utječe na različite organe, primjerice na srce i mozak. Također je gledala promjene u percepciji i razmišljanju, što je jezgra zdravlja ponašanja, te je uzela u obzir ljudski mikrobiom i kako svemirski letovi mogu utjecati na bakterije koje žive u našim crijevima. I konačno, gledala je na sve genetičke promjene između Scotta i Marka.
Studija blizanaca je dio NASA-inog Programa istraživanja ljudi (eng. Human Research Program) kojem je cilj razviti najbolju tehnologiju kako bi se osiguralo da putovanja ljudi u svemir budu što sigurnija.
