Ponude za posao koje navode atribut ‘briljantnost’ kao kriterij za zapošljavanje odbit će visokokvalificirane žene, navodi kritičko istraživanje objavljeno u Journal of Experimental Social Psychology. Svima su nam poznata imena Galileo, Alexander Graham Bell i Steve Jobs, no koliko često čujemo za genijalke Hedy Lamarr ili Margaret Knight, ženskog Edisona? Žene inovatorice dovele su nas do brojnih izuma, a često nam ne bi palo napamet da je žena zaslužna za bežičnu tehnologiju i solarni sistem grijanja.
U doba kada su žene progresivno prominentne u medicini, pravu i poslovanju, i dalje nam je teško nabrojati desetak genijalnih matematičarki i inženjerki koje su ‘briljirale’ posljednjih nekoliko godina, dok je profiliranje muškaraca u apstraktnim znanostima mnogo lakše. Filozofi i psiholozi ulaze u srž konzervativnih stereotipa i pružaju odgovor na pitanje: zašto ih je tako malo?
Sva dosadašnja ispitivanja prešutno su se oslanjala na pretpostavku da je za motivaciju i poslovni uspjeh odgovorna genetika, odgoj te svaka obrazovna i bihevioralna instanca. Najnoviji rezultati ruše temelje navedenih hipoteza, otkrivajući da stjecanje prestižnih pozicija koči drevna intelektualna predrasuda.
Zahvaljujući kulturalnim stereotipima koji prikazuju briljantnost kao mušku crtu, poruke koje povezuju uspjeh u određenom polju, poslovnoj prilici ili usmjerenju s ovom karakteristikom potkopavaju ženski interes za to područje i uzrokuju nesigurnost u pogledu dotadašnjih afiniteta.
„Te poruke također potkopavaju žensko poimanje kako bi se mogle uklopiti s drugima – njihov smisao pripadanja u područje – i uzrokuje da su nesigurne u vezi svojih prilika za uspjeh“, objašnjava Lin Bian, istraživač s NYU i doktorand na Sveučilištu Illinois.
Autori sugeriraju da modifikacija u pogledu roda počinje već u ranom djetinjstvu, kada se djevojčicama u šestoj godini usađuje predrasuda da su dječaci mnogo pametniji i počinje izbjegavanje aktivnosti za koje se vjeruje da u njima sudjeluju vrlo pametna djeca. Uobičajeni stereotipi povezuju visoku razinu intelektualne sposobnosti poput genija više s muškarcima nego sa ženama i obeshrabruju građenje brojnih prestižnih karijera u područjima poput fizike i filozofije.
„U ranijem radu, otkrili smo da djevojčice počinju povezivati ‘pamet’ s dječacima već sa šest godina“, tvrdi koautorica studije Leslie, profesorica filozofije i direktorica Programa za lingvistiku i Programa za kognitivne znanosti na Princetonu. „Ova nova otkrića pokazuju da učinci tih stereotipa opstaju tijekom vremena, nastavljajući oblikovati ženske edukativne i profesionalne putanje do zrelosti.“
Istraživači su proveli niz eksperimenata na muškim i ženskim sveučilišnim subjektima i participantima regrutiranim pomoću Amazonovog Mechanical Turk alata. U eksperimentima su prikupljeni podaci o interesima sudionika za različite poslove i područja poput STEM-a te društvenih i humanističkih znanosti, a zatim su im nasumično distribuirani različiti opisi poslovnih prilika.
Određenom broju subjekata napomenuto je da je za slijeđenje karijera obvezna briljantnost ili inteligencija, dok je drugima rečeno da su poslodavci u potrazi za motiviranim i strastvenim pojedincima. Empirijsko istraživanje pokazuje da su žene responzivnije na oglase koji naglašavaju odlučnost i ustrajnost, dok interes pada pri spomenu genija.
„Naznačujući da je nečije polje, posao ili tvrtka samo za najbriljantnije ljude može nenamjerno odbiti mnogo kvalificiranih ljudi koji igrom slučaja pripadaju grupama koje naše društvo smatra malo manje nego briljantnima“, primjećuje Andre Cimpian, izvanredni profesor s Odsjeka za psihologiju sa Sveučilišta u New Yorku. „Zato što naša kultura povezuje visoko intelektualni talent s muškarcima, a ne ženama, žene izložene porukama koje prizivaju kulturu genija često zaključuju da će naići na nedobrodošlicu unutar tih polja – da se neće uklopiti i biti prihvaćene i uspješne.“
Pitate se odakle potječe ustrajna diskutabilna predrasuda? Mnogi bi mogli apelirati na visoke rezultate koje muškarci postižu na IQ testovima. A kako je nastao ovaj stereotip? Između 1905. i 1916. godine američki psiholog Lewis M. Terman radio je na usavršavanju i prilagodbi Simon-Binetovoa IQ testa. Manje je poznato da je Terman po otkriću da žene postižu bolje rezultate na ispitivanjima, zamijenio zadatke onima gdje su muškarci “briljirali“.
Po a priori pretpostavci da žene ne mogu biti inteligentnije od muškaraca, sporni rezultati formirali su zaključak da su prvotna pitanja bila pogrešna. Brojne doktorandice i direktorice danas ruše stereotipe, no mnoštvo talentiranih žena i dalje prepušta vrhunske pozicije svojim muškim kolegama.
„Micanje naglaska s uloge briljantnosti u postizanju uspjeha mogao bi biti jedan od načina za reduciranje učinka kulturalnog prototipa ‘brilijantne osobe’ na ženski interes i angažman. Naši rezultati su pokazali da kada su jednake prilike – smjerovi, stažiranja i poslovi – bili opisani tako da zahtijevaju posvećenost i trud umjesto brilijantnosti, ženski je interes ostao visok“, zaključak je autora.
