U Puli je u četvrtak pronađen mrtvi dupin, prema svemu sudeći ubijen ostima, harpunom, čime li već… Ribari ih bez milosti nekažnjeno masakriraju desetljećima.
U našu valu zalutao je tamo sredinom osamdesetih, to je mogla biti 84′ ili peta, možda šesta, jedan smišni dupin. I donio takvu nenormalnu sriću da je to za ne povirovati. Kad bi išli brodom u spizu, on bi skakao za nama. Ko u filmu!
Da je bar onda bilo mobitela da to snimimo… Ja, Mirena, Mislav, Ceci, Sanja i Ante su još bili mali… Ujutro bi trčali iz kreveta da se idemo igrati s njim. Nije bio Fliper nego Šime, iako smo ga mi zvali samo dupin. Ali u Nedjeljnoj Dalmaciji je izašla fotovijest, pisalo je da se zove Šime pa eto. Kad bi vidili peraju svi bi automatski skakali u more ko u transu pa plivaj za njim.
Imao sam kričavožute peraje i točno ga vidim kako mi prolazi ispod nogu. Pa pored mene. Pomazio bi ga rukom. Velim, uspomena iz djetinjstva za cili život. Ko danas se sjećam kad ga je jedan dobri ronioc iznio na rukama u plićak da ga svi možemo vidit’, i oni najmanji koji nisu znali plivati.
Ali kako nisu svi ronioci ni ribari dobri, tako je jednog dana Šime samo nestao. Rekli su nam da je parao ribarima mriže i da ga je netko dohvatio ostima. Da je izjeo svu ribu u vali i da su podivljali ribari i da su ga sredili.
Trideset i koju godinu kasnije ne da nema dupina, nego nema ni ribe. Ni ribara. A nema ni Nedjeljne Dalmacije u kojoj sam, btw, napisao prvi novinarski tekst u životu. Ali je..š sad Plavu Dalmaciju… Posebno me nekako pogodi kad vidim mrtvog dupina izbodenog harpunom. I još bačenog negdi na Punti.
Nešto stvarno nije u redu s nama ljudima.
