Ako se potvrde rezultati nedavnog istraživanja prema kojem se svemir širi 8% brže nego što to dopuštaju zakoni fizike kakve poznajemo danas, to će dovesti do značajnih promjena u standardnom modelu fizike elementarnih čestica.
„Mislim kako u standardnom kozmološkom modelu postoje stvari koje ne razumijemo“, izjavio je voditelj istraživanja Adam Riess, profesor pri Johns Hopkins University, ujedno jedan od znanstvenika zaslužnih za otkriće tamne energije tijekom 1998. godine.
A upravo se tamnu energiju smatra glavnim faktorom koji utječe na širenje svemira, u međudjelovanju s tamnom tvari. Naime, dok vidljiva materija čini tek 5% ukupne mase svemira, a tamna tvar znatno većih 27%, tamna energija čini impresivnih 68% mase svemira.
Dakle, prema trenutnim kozmološkim modelima, najveći utjecaj na evoluciju svemira ima međusobni odnos između tamne tvari, koja gravitacijom usporava širenje svemira, te tamne energije, koja tjera svemir da se sve brže širi. Do tog su zaključka znanstvenici došli promatranjem kozmičkog zračenja ostalog nakon Velikog praska, koje je upućivalo kako je utjecaj tamne energije na širenje svemira ostao nepromijenjen još od nastanka svemira, a što je potvrdila i nedavna analiza navedenog pomoću ESA-inog Planck Observatroya.
Međutim, nakon što su Reiss i njegovi kolege odlučili izmjeriti širenje svemira koristeći se potpuno drugačijom metodom, kod koje se širenje svemira mjeri promatranjem tzv. standardnih svjetiljki, došli su do značajnog odstupanja u odnosu rezultate proizašle iz Planck Observatoryja. Pritom valja reći kako se standardna svjetiljka definira kao nebesko tijelo (kao što je zvijezda ili supernova), kod koje ne dolazi do promjena u intenzitetu emitirane svjetlosti s protokom vremena, pa je na temelju promatranja navedene moguće utvrditi brzinu širenja svemira. Koristeći svemirski teleskop Hubble kako bi analizirali osamnaest takvih objekata, znanstvenici su nakon dugotrajnog promatranja utvrdili da je brzina širenja svemira 8% veća od one koju je predvidio Planck Observatory.
Ako su nova mjerenja točna, te ako su točne karte pozadinskog zračenja, onda nešto ozbiljno ne štima u našem bazičnom razumijevanju svemira. Kako bilo, zasada nam ostaje pričekati rezultate neovisne analize navedenog istraživanja, koje bi, ako se potvrdi točnim, moglo iz temelja promijeniti naše razumijevanje kozmologije.
Izvor: Johns Hopkins University
