Ljudi s depresijom fokusiraju se na negativne aspekte života zato što misle da iz njih mogu više naučiti, otkrila je nova studija.
Računalni psihijatri upravo su otvorili novi teren u razumijevanju načina na koji ljudi uče tako što su modelirali softverski program da se ponaša poput nas. Studija, objavljena u časopisu eLife, mogla bi pomoći objasniti zašto se ljudi s depresijom često osjećaju preplavljeni negativnim mislima.
Koristeći se jednostavnim zadatkom odabira oblika, studija je otkrila da ljudi više nauče kada događaji imaju nasilne ishode. Istraživanje je obavljeno pod vodstvom Michaela Browninga sa Sveučilišta u Oxfordu i njegovog kolege Erdema Pulcua, a postavljeno istraživačko pitanje bavi se time da li tendencija da mijenjamo način na koji prioritiziramo obradu negativnih i pozitivnih događaja utječe na naša uvjerenja. Studija je prva takva koja dokazuje da ljudi odvojeno prosuđuju koliko su informativni dobri i loši ishodi. Ovo znači da ljudi s depresijom prioritiziraju negativne misli jer im djeluju važnije.
Sudionici su tijekom studije trebali odabrati između dva oblika koja su se pojavila na ekranu. Odabir jednog oblika donosio im je novac, dok im ga je drugi odnosio. „Sve što morate u ovom zadatku jest naučiti gdje mislite da je pobjednik pa možete osvojiti koliko god novaca je moguće“, objasnio je Browning.
Browning je osmislio zadatak tako da su pozitivni (osvajanje novca) i negativni (gubljenje novca) ishodi varijabilni. Varijabla znači da se ishodi mijenjaju neočekivano – primjerice ako vam novčić padne na stranu glave osam puta za redom – umjesto stabilne izmjene između dva moguća ishoda.
Kako bismo bolje shvatili što znači varijabilnost događaja, i zašto osjećamo da iz nje više učimo, razmislimo o nogometu. Zamislite da pokušavate shvatiti koliko je dobar vaš tim. „Ako vaš nogometni tim konstantno i redovito pobjeđuje u 70 posto utakmica, tada vam rezultati pojedinih utakmica ne govore mnogo. Što god da se dogodi, i dalje imaju 70 posto šanse pobjeđivanja iduće utakmice“, objašnjava Browning. No, ako se uspješnost vašeg tima često mijenja, svaka utakmica vam daje nove informacije. „Ako pobijede, vjerojatnije je da je nogometni tim dobar. Stoga obraćate više pozornosti na ishod svake utakmice.“
U ovom zadatku, „promjenjivo“ znači da se najbolji odabir mijenja tijekom vremena. Varijabilni ishod (koji može biti pobjeda ili gubitak) mijenja se od jednog oblika do drugog. „Morate učiti više kada varijabilni ishod mijenja strane – govori vam da se vjerojatnost ishoda promijenila, stoga morate ažurirati svoje uvjerenje“, rekao je Browning.
Tijekom ove nedavno objavljene studije, Browning je programirao matematički računalni model da dovrši isti zadatak koji su rješavali ljudi.
Ovi računalni programi imali su parametere koji su mijenjali brzinu kojom računalo uči, što uči i koliko je zainteresiran za dobitak ili gubitak.
Znanstvenici su izmijenili ove parametre kako bi se računalo ponašalo što je više moguće nalik pojedinačnom sudioniku. „Možemo koristiti ove procjene kako bismo vidjeli koliko ljudi uče specifično iz pobjeda i gubitaka i kako brzo uče koliko su bitne pobjede i gubici“, rekao je Browning. „Računalo opisuje čitav proces koji se odvija u mozgu osobe.“ Ukratko, više pozornosti obraćamo na događaje iz kojih možemo više naučiti. No, još nitko do sada nije pokazao da ljudi odvojeno procjenjuju koliko su informativni dobri i loši ishodi, i zatim mijenjaju svoje učenje kako bi reflektiralo ovu činjenicu.
Znanje o ovim procesima može se koristiti kako bi se bolje razumjele depresija i anksioznost. „Ova studija pokazuje da možda ljudi s depresijom imaju fokus na negativnim stvarima u svijetu zato što vjeruju da one sadrže više informacija, zbog čega je fokusiranje na njih logična stvar“, rekao je Browning.
„Sada kada smo pokazali da možemo promijeniti način na koji zdravi ljudi uče, provodimo studiju među depresivnim pacijentima kako bismo vidjeli hoće li se osjećati bolje ako povećamo nestalnost pozitivnih ishoda. To je način na koji pozitivni ishodi postaju korisniji, pa iako ljudi toga nisu svjesni, mogu se početi fokusirati na njih.“
Browning i Pulcu pratili su i razine neurotransmitera noradrenalina mjerenjem veličine zjenica sudionika. Noradrenalin kontrolira širenje zjenica, i postoji teorija da djeluje u mozgu kako bi ljud više učili iz događaja koje iskuse.
„Ispitali smo uče li ljudi više iz ishoda kada su oni promjenjivi, i mislili smo da bi ovo moglo biti pod kontrolom noradrenalinskog sustava. Pronašli smo dokaze za ovo za gubitke, ali zapravo ne i za dobitke“, rekao je Browning. Ovi rezultati sugeriraju da lijekovi koji mijenjanju funkciju noradrenalinskog sustava mogu biti korisni kao novi tretman za depresiju.
