Prema riječima Linde Watkins, zaposlene kao profesor emeritus na sveučilištu Colorado, Boulder, čini se kako nećemo morati još dugo čekati na uspješno liječenje i ublažavanje simptoma multiple skleroze, odnosno MS-a.
Nova je terapija zasnovana na lijeku originalno namijenjenom liječenju kronične boli. Watkins i njeni kolege s Odsjeka psihologije u neuroznanosti sveučilišta Colorado, Boulder, su otkrili da samo jedna injekcija spoja pod nazivom ATL313, kod štakora kroz nekoliko tjedana zaustavlja napredak paralize uzrokovane MS-om. ATL313 je protuupalni lijek razvijen u svrhu ublažavanja kronične boli. Lisa Loram, viši suradnik na istraživanju te vodeći znanstvenik na dijelu istraživanja provedenom u laboratoriju Linde Watkins, prezentirala je rezultate na godišnjem sastanku Društva neuroznanstvenika održanom ovog tjedna u San Diegu.
Multipla skleroza upalna je bolest tijekom koje imunološki sustav napada mijelin, zaštitnu navlaku živaca u leđnoj moždini i mozgu. Kako bolest napreduje, na mijelinu se šire povrede, odnosno ožiljci koji uzrokuju trajne neurološke probleme. “Današnji lijekovi za multiplu sklerozu usporavaju ili zaustavljaju napredak bolesti, ali je ne liječe”, navodi Watkins. “Ti lijekovi ne vraćaju pacijente u normalno stanje jer ožiljci na živcima jednostavno ne zarastaju.” Linda Watkins, Lisa Loram i njihovi kolege se nadaju kako će pomoću tehnologije za promatranje živaca leđne moždine proširiti svoje istraživanje ne bi li utvrdili zarastaju li ožiljci na živcima štakora koji su primili injekciju ATL313.
“Ukoliko smo stvarno otkrili lijek koji potiče zarastanje takvih ožiljaka, pristup liječenju simptoma MS-a ubuduće će se drastično promijeniti”, ističe Watkins koju su novi rezultati, malo je reći, iznenadili. Tim je inicijalno krenuo u potragu za lijekom koji bi ublažavao bol koja prati napredak MS-a. Naime, čak 70-80 % pacijenata koji pate od MS-a, pate i od kronične boli koju se također ne može liječiti. “U početku smo mislili kako ova vrsta spoja umiruje glijalne stanice u leđnoj moždini jer upravo njihova aktivacija tijekom upale i uzrokuje bol”, nastavlja Watkins. Smatra se da u normalnim okolnostima glijalne stanice održavaju urednu funkciju živčanog sustava uklanjanjem otpadnih tvari, a služe i kao potpora radu neurona. Rezultati nedavnih radova profesorice Watkins i njenih kolega pokazuju da glijalne stanice u središnjem živčanom sustavu također igraju i ključnu ulogu u pogoršanju boli jer uzbuđuju neurone odgovorne za prijenos signala za bol.
“Postalo je očito da glijalne stanice imaju “Dr. Jekyll / Mr. Hyde” osobnost. U normalnim okolnostima, glijalne stanice su od velike koristi za neurone, ali kad pređu u “Mr. Hyde” način rada oslobađaju cijeli niz kemijskih spojeva koji uzrokuju različite probleme poput neuropatske, ali i ostale tipove kronične boli”, objašnjava Watkins. Tijekom istraživanja utvrđeno je kako bi ATL313 mogao prebaciti glijalne stanice iz “uzbuđenog” u “smireno” stanje rada, zbog čega bi moglo doći i do zarastanja ožiljaka uzrokovanih MS-om. Na ovom su istraživanju, uz već spomenute Lindu Watkins i Lisu Loram, sudjelovali i Keith Strand, Derick Taylor, Evan Sloane i Steven Maier sa sveučilišta Colorado, Boulder; Jayson Rieger iz kompanije PGxHealth, koja radi kao dio multikompanije Clinical Data Inc., sa sjedištem u Newtonu te Natalie Serkova s Anschutz medicinskog kampusa koji funkcionira kao dio sveučilišta Colorado, Denver.
Izvor: University of Colorado at Boulder
