Većina ljudi povezuje Afrikance s tamnom kožom. No, različite skupine ljudi u Africi imaju gotovo svaku boju kože koja postoji na planeti, od najdublje crne kod ljudi Dinka u Južnom Sudanu do bež boje koju imaju ljudi San u Južnoj Africi. Znanstvenici su konačno otkrili pregršt novih varijanti gena odgovornih za ovu paletu tonova.
Studija, objavljena ovaj tjedan u časopisu Science, prati evoluciju ovih gena i njihov put oko svijeta. Dok se tamna koža nekih pacifičkih otočana može pratiti do Afrike, varijante gena iz Euroazije također su pronašle svoj put natrag do Afrike. Iznenađuje da su neke od mutacija odgovornih za svjetliju boju kože Europljana također drevnog afričkog porijekla.
„Ovo je zaista ključno istraživanje raznolikosti boje kože“, rekao je genetičar Greg Barsh s Biotehnološkog instituta HudsonAlpha u Alabami.
Znanstvenici se slažu da naši rani australopitinski preci u Africi vjerojatno imali svijetlu kožu pod dlakavim tijelom. „Ako obrijete čimpanzu, vidjet ćete da je njena koža svijetla“, rekla je evolucijska genetičarka Sarah Tishkoff sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, voditeljica istraživanja. „Ako imate dlake po tijelu, nije vam potrebna tamna koža kako biste se zaštitili od ultraljubičastog zračenja.“
Znanstvenici su donedavno pretpostavljali da su ljudski preci ostali bez dlaka po tijelu prije otprilike 2 milijuna godina te vrlo brzo razvili tamnu kožu kao zaštitu od raka kože i drugih štetnih utjecaja ultraljubičastog zračenja. Zatim, kada su ljudi migrirali iz Afrike i krenuli na daleki sjever, razvili su svjetliju kožu kao prilagodbu na ograničene količine Sunčeve svjetlosti (blijeda koža sintetizira više vitamina D kada ima manje svjetlosti).
Prethodna istraživanja gena za boju kože uklapaju se u sliku. Primjerice, „depigmentacijski gen“ SLC24A5 povezan s blijedom kožom proširio se kroz europske populacije u posljednjih 6 tisuća godina. No, tim Sare Tishkoff otkrio je da priča o evoluciji boje kože nije tako crno-bijela. Njen tim, koji je uključivao i afričke znanstvenike, koristio je svjetlomjer za mjerenje refleksije kože kod 2.092 ljudi iz Etiopije, Tanzanije i Bocvane. Najtamniju kožu imaju nilsko-saharske stočarske populacije istočne Afrike, poput ljudi Mursi i ljudi Surma, a najsvjetliju kožu imaju ljudi San iz Južne Afrike.
Istovremeno su sakupili uzorke krvi za istraživanja gena. Sekvencirali su preko 4 milijuna jednonukleotidnih polimorfizama (SNP-ova) – mjesta na kojima jedno slovo genskog koda varira u genomima 1.570 ovih Afrikanaca. Otkrili su četiri ključna područja genoma gdje određeni SNP-ovi koreliraju s bojom kože.
Prvo iznenađenje bilo je da je gen SLC24A5, koji je pomeo Europu, također uobičajen u istočnoj Africi – pronađen je kod polovice članova nekih etiopijskih skupina. Ova varijanta nastala je prije 30 tisuća godina i vjerojatno su ju do istočne Afrike donijeli ljudi koji su migrirali s Bliskog istoka, rekla je Tishkoff. No, iako mnogi ljudi iz istočne Afrike imaju ovaj gen, nemaju bijelu kožu, vjerojatno zato što je to tek jedan od nekoliko gena koji oblikuju njihovu boju kože.
Tim je pronašao i varijante dva susjedna gena, HERC2 i OCA2, koji su povezani sa svijetlom kožom, očima i kosom kod Europljana, ali su se pojavili u Africi; ove varijante su drevne i česte kod ljudi San koji imaju svijetlu kožu. Tim je predložio da su varijante nastale u Africi prije milijun godina i kasnije se proširile među Europljanima i Azijcima. „Brojne varijante gena koje uzrokuju svijetlu kožu u Europi imaju porijeklo u Africi“, rekla je Tishkoff.
Najdramatičnije otkriće tiče se gena MSFD12. Dvije mutacije koje smanjuju ekspresiju ovog gena pronađene su u visokim frekvencijama kod ljudi s najtamnijom kožom. Ove varijante nastale su prije otprilike pola milijuna godina, i predlažu da su ljudski preci prije tog vremena imali umjereno tamnu kožu, a ne duboko crni ton koji te mutacije izazivaju danas.
Iste te dvije varijante pronađene su kod Melanezijaca, australskih Aboridžina te nekih Indijanaca. Ovi ljudi mogli su naslijediti varijante od drevnih migranata iz Afrike koji su putovali „južnom rutom“ iz istočne Afrike, uz istočnu obalu Indije do Melanezije i Australije, rekla je Tishkoff. Ta ideja, međutim, u sukobu je s tri genetska istraživanja koja su prošle godine zaključila da su Australci, Melanezijci i Euroazijci potomci jedne migracije iz Afrike. Alternativno, ova velika migracija mogla je uključivati ljude koji su nosili varijante za svijetlu i tamnu kožu, ali su tamne varijante kasnije izgubljene kod Euroazijaca.
Znanstvenici su reducirali ekspresiju gena MFSD12 u kultiviranim stanicama kako bi shvatili kako mutacije tog gena pomažu nastajanje tamnije kože, te su oponašali radnje varijanti kod tamnoputih ljudi. Stanice su proizvele više eumelanina, pigmenta koji je odgovoran za crnu i smeđu kožu, kosu i oči. Mutacije mogu promijeniti boju kože i blokiranjem žutih pigmenata: kada su znanstvenici izbacili MSFD12 kod riba zebrica i miševa, izgubili su se crveni i žuti pigmenti, a mišje svijetlosmeđe krzno postalo je sivo. „Ovaj novi mehanizam proizvodnje intenzivno tamne pigmentacije zaista je velika priča“, rekla je Nina Jablonski, antropologinja na Državnom sveučilištu Pennsylvania.
Ovo istraživanje nastavlja niz studija koje negiraju zastarjeli termin rase. Boja kože ne može se koristiti za klasifikaciju ljudi, ništa više nego što se za to mogu koristiti druge kompleksne značajke poput visine, rekla je Tishkoff. „Među Afrikancima postoji toliko raznolikosti da ne postoji stvar kao što bi bila afrička rasa.“
Pročitajte i: Kako oči dobivaju svoju boju
