Vrijeme je da dodamo još svjećica na rođendansku tortu života na Zemlji – njih oko 150 milijuna, da budemo točni.
Stijene u sjevernoj Kanadi skrivaju tragove da je život radio svoje prije 3,95 milijardi godina, što postavlja novi fosilni rekord i pokazuje da je biologija bila u još većoj strci da započne život na Zemlji nego što se to prethodno mislilo.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Tokiju došli su do ovog otkrića analizirajući sastav ugljikovih izotopa u sedimentnim stijenama u regiji Labrador na sjeveroistoku Kanade.
Tip stijena koji su analizirali datira u eru povijesti Zemlje koja se naziva eoarhaik, prije između 4 i 3,6 milijardi godina kada je kora još bila novitet i atmosfera je bila teška i relativno slobodna od kisika.
Kako biste mogli i pretpostaviti, ne postoji mnogo mjesta na površini planeta na kojoj se mogu naći stijene i kamenje iz eoarhaika. Većina je otopljena do neprepoznatljivosti, neke su se stijene povukle natrag u plašt, ili su se pretvorile u prah.
Od onih koje su preostale, nekolicina predstavlja dobre kandidate za pronalazak znakova drevne kemije na djelu.
Jedna iznimka ovog pravila je linija stijena na Grenlandu koja se naziva pojas Isua. Uzorci ovog kamenog pojasa upućuju na kemijski potpis života prije najmanje 3,7 milijardi godina.
Problem je što isti tragovi nisu otkriveni u stijenama na sličnim mjestima gdje kamenje potječe iz eoarhaika.
Za razliku od zuba dinosaura ili otisaka drevnog lišća, drevni život ne ostavlja puno detalja koji bi označili njegovu prisutnost. Ne govorimo o otiscima u mulju ili obrisima primitivnih bakterija.
Umjesto toga, ovi otisci rane biokemije nalaze se u obliku grafita i karbonata.
Grijanjem materijala i analizom ugljikovih izotopa, znanstvenici su mogli otkriti da li je materijal biogenski – pa je on prezentacija fosilnih ostataka ranih stanica – ili je rezultat nekih geokemijskih procesa.
Otkriće biogenskog grafita u nekim drevnim stijenama, ali ne i drugim, bio je razlog za pauzu.
Srećom, sada se možemo vratiti na slučaj, jer su znanstvenici pronašli da je grafit iz 54 metasedimentnih kanadskih uzoraka iz istog perioda i uistinu jest proizvod živih sustava.
Ne samo to – stijene koje su pronašli starije su od onih iz pojasa Isua za 150 milijuna godina, što sugerira da je život bio okupiran razmještanjem atoma ugljika tek pola milijarde godina nakon što je Zemlja poprimila svoj oblik.
Znanstvenici su pozorno ispitali konzistenciju između temperatura kristalizacije grafita i temperatura koje su grijale sedimentne stijene, te su isključili mogućnost zagađenja u nekom kasnijem razdoblju.
Obzirom da su „ostaci“ tek nešto više od kemijskih sjena grafita i karbonata, ne govore nam mnogo o prirodi organizama kojima su pripadali. Bar ne sami po sebi.
No, uklapaju se u veću sliku koja objašnjava kako je život mogao evoluirati na ovom područu, i sugeriraju da nepovoljni uvjeti na novorođenom planetu nisu puno omeli marš života.
To se dobro povezuje i s našom potragom za živim sustavima na drugim tijelima u Sunčevom sustavu i dalje.
Kako funkcionira drevni život na Zemlji i drugdje, i dalje je zbunjujuć misterij.
Jedna teorija tvrdi da je život počeo s natjecateljskim dijelovima RNK koji su se presavijali i rekombinirali dok se neki džepovi juhe nukleinskih kiselina nisu pogodili s drugim korisnim kemijskim procesima.
Drugi misle da su procesi nalik metaboličkima započeli vrlo rano u povijesti Zemlje, i kasnije replicirali združene nukleinske kiseline.
Ranije ove godine, australski znanstvenici pronašli su tragove života u drevnim termalnim izvorima koji datiraju 3,48 milijardi godina u prošlost, i otvaraju pitanje o tome je li život mogao imati svoje početke u manje oceanskim sredinama.
Moguće je i da je današnja biosfera zakoračila u postojanje nakon niza izumiranja i brzih ponovnih početaka.
Što se tiče svih pitanja koja ostaju neodgovorena, možemo biti prilično sigurni da je kemija života utjecala na razvoj planeta praktično od samih početaka.
Život među zvijezdama čini se vjerojatnijim nego ikad.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.
