Zanimljivi kružni slojevi neplodne zemlje su prvo uočeni na suhim pašnjacima Namibije, a potom su viđeni rasuti po australskim zaleđima. Dobili su ime “vilinski krugovi” i zaintrigirali su znanstvenike koji su se trudili objasniti njihovo postojanje.
Alan Turing, britanski matematičar i logičar, 1952. godine predstavio je teoriju danas poznatu kao Turingov obrazac. Prema Turingovom obrascu dinamika određenih jednoobraznih sustava mogla bi “proizvesti stabilne obrasce kad je poremećena”. Teorija “reda od poremećaja” koja je uslijedila, formirala je teorijski osnovu za intrigantne ponovljene motive uočene u prirodnom svijetu.
Ta sedamdeset godina stara teorija pomogla je znanstvenicima da objasne porijeklo misterioznih “vilinskih krugova” – formacija pustinjske trave koja raste oko kružnih dijelova sušnog tla.
U svom novom istraživanju, objavljenom u časopisu Journal of Ecology Britanskog ekološkog društva, tim znanstvenika predvođen ekologom Stephanom Getzinom sa Sveučilišta u Göttingenu u Njemačkoj, iskoristio je spomenutu teoriju.
Zagonetni krugovi su prvotno dokumentirani u pustinji Namib na jugu Afrike, a potom su otkriveni širom australskog zaleđa. Različiti obrasci u promjeru od 2 do 15 metara zbunili su znanstvenike koji nisu mogli objasniti taj fenomen.
Jedno od objašnjenja bilo je da su neobični krugovi predstavljali posljedicu aktivnosti termita pod afričkim tlom. Ta teorija se pokazala netočnom nakon otkrića da australski vilinski krugovi nemaju veze s termitima, piše Science Alert.
Drugo objašnjenje je bilo da su krugovi pokazatelj da biljke formiraju određeni obrazac prilikom traženja ograničenih vodenih resursa.
Stephan Getzin i njegovi kolege istraživači su u najnovijem istraživanju koristili dronove opremljene multispektralnim kamerama za snimanje vilinskih krugova odozgo. Istraživanje je provedeno u blizini rudarskog grada Newman koje se nalazi u regiji Pilbara u zapadnoj Australiji.
Prema jednoj od hipoteza ovih znanstvenika, raspored Turingovog obrasca vilinskih krugova posebno bi se manifestirao među travama koje su više ovisne o vlazi. Dok su analizirali prostorno razdvajanje trava visoke i niske vitalnosti senzorima vlage na zemlji, znanstvenici su otkrili da je dokazano da su robusne trave visoke vitalnosti jače povezane s vilinskih krugovima od trava niske vitalnosti.
Zbog svega navedenog, ova studija je ponudila prve empirijske podatke koji povezuju vilinske krugove s Turingovom teorijom.
“Interesantno je to što trave aktivno stvaraju vlastito okruženje formirajući simetrično raspoređene obrasce praznina”, izjavio je Getzin.
Nevjerojatno je to što studija pokazuje da trave koje čine vilinske krugove rastu na “zadružni način” kako bi oblikovale svoje okruženje i bolje izdržale sušne uvjete.
“Vegetacija ima koristi od dodatnog oticanja vode koju pružaju veliki vilinski krugovi i tako se sušni ekosustav održava funkcionalnim čak i u vrlo surovim, suhim uvjetima. Bez samoorganizacije trava, ovo područje bi najvjerojatnije postalo pustinja u kojoj bi dominiralo ogoljeno tlo”, nadodao je Getzin.
Iako se čini da je ovaj misteriozni fenomen blizu konačnog razrješenja, za potvrđivanje matematičkih modela bit će potrebno još terenskog rada, tvrde znanstvenici.
