Gledajući u noćno nebo, čak i u područjima bez svjetlosnog zagađenja, možemo vidjeti tek mali dio zvijezda i ostalih nebeskih pojava. No, zahvaljujući naporima znanstvenika iz European Southern Observatory (ESO) sada možemo promatrati našu galaksiju na fotografiji rezolucije od čak 187 milijuna piksela.
Navedenu fotografiju snimio je teleskop Atacama Pathfinder Experiment (APEX), smješten na 5.100 metara nadmorske visine u području čileanske visoravni Chajnantor. Preciznije rečeno, radi se o karti Mliječne staze, koja obuhvaća područje neba dužine 140° i širine 3°, gdje je snimljena čitava ravnina naše galaksije, s najvećim brojem njenih zvijezda.
Nova karta, imenom APEX Telescope Large Area Survey of the Galaxy (ATLASGAL), četiri je puta veća od od drugih karti Mliječne staze, a na njoj su snimljeni i objekti čija je temperatura malo iznad apsolutne nule, kao što su oblaci plina i prašine, ali i akrecijski diskovi zvijezda koje će se tek formirati. „Ohlađena na tek djelić temperature iznad apsolutne nule, kamera je detektirala slabašno zračenje koje emitiraju nakupine plina i prašine nevidljive golom oku“, otkrila je Erin Blakemore, jedna od znanstvenica na projektu.
Kako bi snimili ATLASGAL, znanstvenici su se poslužili cijelim nizom iznimno osjetljivih instrumenata, kakav je, primjerice, Large Bolometer Camera (LABOCA), namijenjen mjerenju malih promjena temperature uzrokovanih zračenjem iz svemira koje dolazi od hladnih oblaka prašine. Konačno, pri izradi karte korišten je i ESA-in satelit Planck, pomoću kojega su astronomi napravili detaljno skeniranje većeg dijela neba.
„ATLASGAL nam je pružio novi, do sad neviđeni pogled na gusti međuzvjezdani prostor naše galaksije, Mliječne staze. Objava podataka cjelokupnog istraživanja otvara mogućnost korištenja ove izvanredne baze podataka u svrhu novih otkrića“, izjavio je Leonardo Testi, član ATLASGAL tima.
Budući naša galaksija ima promjer od oko 100.000 svjetlosnih godina, ATLASGAL je i pogled u prošlost Mliječne staze. Kako bilo, on će pružiti neiscrpno bogatstvo podataka o sastavu i funkcioniranju navedene.
CREDIT: European Southern Observatory (ESO)
Izvor: ESO
