Connect with us

Hi, what are you looking for?

Odnos biblijskog i znanstvenog tumačenja postanka svemira

Već na prvim stranicama Biblija nam govori o stvaranju svijeta. Svečanim riječima: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (usp. Post 1,1-2) biblijski pisac započinje izvještaj o stvaranju svijeta u sedam dana. Bog je šest dana stvarao i sedmi dan „počinuo“ od svojih djela. On stvara svojom svemoćnom riječju: „Neka bude!“

No, je li doista Bog stvorio svijet u tjedan dana, kad nam znanost govori da je proces formiranja našeg planeta trajao nekoliko milijardi godina? Ruši li suvremena znanost biblijsku sliku stvaranja svijeta i čovjeka? Jesu li vjera i znanost u sukobu? Trebamo li vjerovati Bibliji ili znanstvenim teorijama? Ili jednostavno biblijski tekst ima neko dublje i drukčije značenje?

Budući da se pitanje stvaranja nalazi odmah na početku Svetog pisma, dakle na mjestu na kojem još nismo mogli ući u biblijski jezik i mentalitet, postoji mogućnost da ih suvremeni čitatelj, umjesto biblijskim, čita svojim (prirodo)znanstvenim očima. I. Kešina, mr. teologije i prof. biologije, kaže: „Kada Biblija govori o stvaranju svijeta, onda ona nije prirodoslovna, dakle znanstvena knjiga u modernom smislu riječi. Riječi u prvoj i drugoj glavi Knjige Postanka nisu reportaža nekog dopisnika koji je prisustvovao izgradnji svemira i svega u njemu.“[1]

Dakle, Biblija u prvom redu govori ljudima o Bogu Stvoritelju te o odnosu čovjeka prema Bogu iz čijih ruku proizlazi. Biblijski pisac, nadahnut Duhom Svetim, ne želi nas poučavati o tome kako je svijet stvarno postao kao i sve u njemu, koje je izvanjska i unutarnja struktura toga svijeta, već nam govori o tome kako treba živjeti da bismo ostvarili cilj svojega života – život s Bogom i u Bogu. Biblija je spis koji govori o Bogu, dakle, o nečem neizrecivom, ali je govor upućen ljudima, i to svima, te se odijeva i u stil, u književne oblike, usporedbe, metafore, slike svijeta. Zato je potrebno znati ispravno protumačiti biblijski tekst i ne tražiti odgovore na prirodoznanstvena pitanja, već samo one odgovore koji se tiču našega spasenja. To i jest svrha Biblije – voditi čovjeka do spasenja. Povijest koju biblijski pisac prikazuje nije znanstvena nego povijesno-spasenjska. Biblija nije pisana znanstvenom metodom te zbog toga i ne može biti prirodoznanstvena knjiga kad govori o stvaranju svijeta i čovjeka. U Bibliji zato tražimo odgovore na pitanja koja se tiču vjere, morala i našega spasenja, ne možemo tražiti, tj. nećemo pronaći točne odgovore na prirodoznanstvena pitanja.

Stoga, ako želimo dobiti odgovore na pitanja kako i kada je nastao svemir, potražit ćemo ih u knjigama fizike ili astronomije. A one kažu da je u tumačenju postanka svemira u znanosti danas najzastupljenija teorija Velikog praska (Big Bang) prema kojoj je svemir započeo prije otprilike 13,7 milijardi godina.[2]

Teolog A. Rebić nas upozorava da u Bibliji prirodoznanstvenik nema što drugo tražiti nego samo i jedino riječi Božje, njegova uputstva i pouke za svoj vjersko-ćudoredni život, za svoj odnos prema svojem Stvoritelju i bližnjemu, tako da teorije usklađivanja između biblijskog opisa stvaranja i onoga prirod0znanstvenog nikako ne dolaze u obzir- Biblija nije knjiga astronomije, geologije ili atomske fizike, nego knjiga Božje objave, knjiga u kojoj je Božja riječ postala ljudima bliza i opipljiva.[3]

U tom pisanju o Bogu Stvoritelju, koji je ujedno i Bog Spasitelj, sam se je biblijski pisac morao poslužiti materijalom koji mu je bio pri ruci, obraditi ga te ga prenijeti u onaj nazor i pogled na svijet koji je tada bio udomaćen kod ljudi njegova vremena. Ne zaboravimo da su biblijski izvještaji o stvaranju pisani oko 900-500 godina prije Krista, kada su ljudi još vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Odatle i neke netočnosti i izvjesne nesigurnosti u podatcima koji se tiču znanosti. Kako je već bilo rečeno, prvo poglavlje Knjige Postanka nema nikakvih znanstvenih pretenzija niti nam želi pružiti znanstveni traktat s teorijama o postanku svijeta i ljudi, nego objavljene istine o Bogu Stvoritelju svijeta i svih ljudi u takvoj umjetničkoj literarnoj formi da bi ih vjernik onog vremena mogao odmah i što bolje shvatiti.[4]

Slijedeći tu misao možemo zaključiti da „vjera i znanost, tj. biblijski izvještaj o stvaranju i znanstveno tumačenje nastanka svemira nisu u suprotnosti niti se međusobno isključuju. Određenim pitanjima svaka pristupa na svoj način, iz svog kuta gledanja. Znanost pokušava odgovoriti na pitanje „kako“ i „kada“ je svijet nastao. Vjera daje odgovor na pitanje „zašto“ i „čemu“ je svijet nastao. Znanost obogaćuje naše znanje o kretanju nebeskih tijela, o starosti svijeta, o postanku i razvoju biljnih i životinjskih vrsta itd. Vjera nam, s druge strane, daje odgovor na pitanja o smislu i svrsi postojanja, svemira, svijeta i čovjeka te odakle dolazimo i kamo idemo.“[5]

[1] I. KEŠINA, Stvaranje evolucijom, Crkva u svijetu, Split, 2012, str. 23.
[2] Detaljnija analiza samog početka vremena opširnije usp. S.W. HAWKING, Kratka povijest vremena. Od velikog praska do crnih jama, Izvori, Zagreb, 1996.; S. WEINBERG, Prve tri minute. Suvremeni pogled na početak svemira, Izvori, Zagreb, 1998.; S. MITTON i J. MITTON, Astronomija,  Zagreb, 1994.
[3] Usp. A. REBIĆ, Stvaranje svijeta i čovjeka, KS, Zagreb, 1996. str. 91-94.
[4] Usp. Isto, str. 69.
[5] J. PERIŠ, M. VUČICA, D. VULETIĆ, S Kristom u život, Udžbenik za katolički vjeronauk osmoga razreda osnovne škole, KS, Zagreb, 2009., str 60.

Možda će vas zanimati

Ljudi koji su pretrpjeli nekakve traumatske ozljede mozga u prefrontalnom korteksu manje su otvoreni za nove ideje. Znanstvenici već nekoliko godina nagađaju da u...

Na rubu znanosti

Iako astronauti nisu popularni kao nekoć kada je svemirska utrka bila na vrhuncu, informacijsko društvo u kojem živimo osigurava trenutno dijeljenje informacija iz svake...

Znanost

Pogađajte što je otkriveno

Advertisement