Istraživanje provedeno od strane psihologa sa Sveučilišta Harvard, Petera Aunglea i Ellen Langer, ukazuje na zanimljivu povezanost između percepcije vremena i brzine zacjeljivanja rana. Otkriveno je da se rane brže zacjeljuju kod osoba koje smatraju da vrijeme prolazi brže nego što je to zapravo slučaj. Ova spoznaja podržava teoriju o dvosmjernoj povezanosti uma i tijela te ističe važnost psiholoških čimbenika u procesu oporavka od ozljeda i bolesti.
Nalazi ovog istraživanja otvaraju nove perspektive u razumijevanju kako mentalni stav može utjecati na fizičko zdravlje, sugerirajući da je veza između uma i tijela kompleksnija i šira nego što se prethodno smatralo. Studija je provedena u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, pružajući tako uvid u potencijalne terapijske pristupe koji bi mogli integrirati psihološke aspekte u tretmane za fizičko zdravlje.
U svojoj studiji, koja se temelji na teoriji o jedinstvu uma i tijela – koja pretpostavlja simultane i dvosmjerne utjecaje uma na tijelo i tijela na um – istraživači Peter Aungle i Ellen Langer s Harvarda testirali su kako percepcija vremena može utjecati na brzinu zacjeljivanja rana. Njihova hipoteza bila je da bi rane mogle zacjeljivati brže ili sporije ovisno o tome kako se doživljava vrijeme.
Za potrebe studije, Aungle i Langer su uključili 33 sudionika. Svaki sudionik je bio podvrgnut kontroliranom procesu terapije čašicama, koji je rezultirao nastankom manjih modrica na koži. Ovaj postupak omogućio je istraživačima da imaju konzistentne, manje rane koje su mogli promatrati.
Volonteri su prošli ovaj proces tri puta pod različitim uvjetima percepcije vremena: jednom u normalnim vremenskim uvjetima koji su trajali 28 minuta, jednom u uvjetima “sporog vremena” koji su isto trajali 28 minuta, ali su bili projektirani da izgledaju kao da traju samo 14 minuta (upola kraće), te jednom u uvjetima “brzog vremena” koji su također trajali 28 minuta, ali su izgledali kao da traju 56 minuta (dvostruko duže). Cilj ovog pristupa bio je istražiti kako percepcija vremena utječe na proces zacjeljivanja.
U studiji koju su proveli Aungle i Langer, korišteni su različiti trikovi kako bi se manipuliralo percepcijom vremena kod sudionika. Metode kao što su promjena brzine mjerača vremena, gledanje videa, te promjene učestalosti provjere rana, omogućile su stvaranje različitih vremenskih scenarija: normalnog, sporog i brzog vremena. Iako je stvarno proteklo vrijeme bilo isto (28 minuta) u sva tri stanja, zabilježene su značajne razlike u brzini zacjeljivanja rana: najviše zacjeljivanja je primijećeno u normalnom vremenu u usporedbi sa sporim, zatim u brzom vremenu u usporedbi s normalnim, i na kraju u brzom vremenu u usporedbi sa sporim.
Ovi rezultati pružaju daljnji uvid u složeni odnos između uma i tijela. Ovaj odnos je dugo fascinirao znanstvenike, a jedan od aspekata koji ilustrira tu složenost je učinak placeba. Placebo efekt, gdje sama pomisao na liječenje može proizvesti pozitivne učinke, primjer je kako mentalno stanje može utjecati na fizičko zdravlje. Studija Aunglea i Langer potiče daljnje istraživanje o tome kako naše percepcije i mentalni stavovi mogu utjecati na naše fizičko stanje, posebno u kontekstu zacjeljivanja rana i općenito u procesima oporavka.
Istraživanje koje su proveli Aungle i Langer istražuje područje koje je relativno novo u psihologiji i medicini – utjecaj apstraktnih psiholoških čimbenika, poput percepcije vremena, na fizičko zdravlje. Dok je već općeprihvaćeno da emocije, poput stresa, mogu imati značajan utjecaj na zdravlje (na primjer, stres može uzrokovati upalu), ideja da nešto apstraktno kao što je doživljaj vremena može utjecati na fizičko stanje još uvijek nije dovoljno istražena.
Studija Aunglea i Langera pruža uvid u ovu specifičnu temu, sugerirajući da percepcija vremena može imati izravan utjecaj na fizičko ozdravljenje, neovisno o stvarno proteklom vremenu. Ovo ukazuje na to da kako osoba doživljava protok vremena može igrati ključnu ulogu u procesu zacjeljivanja.
Rezultati ovog istraživanja, objavljeni u časopisu “Scientific Reports“, predstavljaju važan korak u razumijevanju složenih interakcija između uma i tijela te kako psihološki aspekti, u ovom slučaju percepcija vremena, mogu utjecati na fizički oporavak. Ovi nalazi mogu otvoriti put za nove pristupe liječenju i oporavku, naglašavajući važnost psiholoških faktora u medicinskim tretmanima i terapijama.
