Disleksija, poteškoća u učenju koja utječe na vještine čitanja, pisanja i slovkanja, proširenija je nego što biste mislili. Oko 5-10 posto svjetske populacije boluje od disleksije a, usprkos učestalosti, njen uzrok i dalje nije sasvim jasan.
Izvrstan novi rad sada je zaključio da bi čudni uzorci svjetlosnih receptora u očima mogli biti primarni uzrok ovog stanja.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B, obavio je tim sa Sveučilišta u Rennesu; oni su otkrili da su stanice odgovorne za apsorpciju svjetlosti unutar oka raspoređene drugačije kod ljudi kojima je dijagnosticirana disleksija.
U ovom slučaju, govorimo o konusnim stanicama – onima koje su zadužene za crvenu, plavu i zelenu boju svjetlosti. Kod ljudi koji nemaju disleksiju, ove stanice su u asimetričnom rasporedu; jedno oko ima jedan uzorak, dok drugo ima drugačiji raspored.
Ovo dozvoljava da kompleksni, višekutni izvori svjetlosti budu apsorbirani na drugačije načine kroz svako oko. Nakon „vaganja“ koji bi mogao biti točniji, mozak odabire sliku iz jednog oka – i dugoročno, ovo dovodi do razvoja „dominantnog“ oka na koje se mozak puno više oslanja.
Ljudi s disleksijom imaju simetrične rasporede – oba oka sadrže isti raspored konusnih stanica. Ovo dovodi do identičnih apsorpcijskih uzoraka, što mozak vidi kao „zrcalne“ slike.
Ovaj nedostatak dominantnog oka objašnjava zašto disleksični ljudi vide „b“ i „d“ ili „3“ i „E“ kao jednake oblike. Njihov mozak ne može ispravno razlikovati između zrcalnih oblika.
Ova asimetrija može se vidjeti s nevjerojatnom preciznošću. U sredini mrežnice nalazi se fovea – mala točka koja ne sadrži plave konusne stanice. Kod ljudi bez disleksije, ova točka je okrugla u dominantnom oku, i pomalo deformirana u drugom oku. Kod disleksičnih ljudi, oba oka imaju istu okruglu točku.
Još nije jasno zašto ovi simetrični stanični rasporedi nastaju samo kod nekih ljudi. Iako je disleksija nepovezana s općom inteligencijom pojedinca, čini se da je nasljedna, odnosno da geni igraju značajnu ulogu.
U svakom slučaju, identifikacija ovog fiziološkog uzroka disleksije nije ništa doli dobra vijest. U konačnici, ako znate u čemu je problem, možete početi raditi na njegovom rješenju.
Tim je otkrio da nevidljivi bljeskovi svjetlosti LED lampe poništavaju jednu od „zrcalnih“ slika u mozgu, što mu omogućava da vidi svako slovo u njegovom pravom obliku. Iako ovo nije princip po kojem bi mogao djelovati dugoročni tretman za disleksiju, svejedno obilježava početak potpuno novog raspona tretmana koji bi mogli poboljšati sposobnosti učenja stotine milijuna ljudi diljem svijeta.