
Planet, Gliese 581g, je smješten u “nastanjivom” području – razdaljini od zvijezde na kojoj planet zaprima dovoljan iznos zvjezdane energije da bi imao tekuću vodu na njegovoj površini ili blizu nje. Jedanaesto-godišnje proučavanje, objavljeno u časopisu Astrophysical Journal hipotezira da bi broj zvijezda u Mliječnom putu koji sadrži potencijalno nastanjive planete mogao biti daleko veći no što se do sada smatralo – čak i do nekoliko desetina postotka.
Novo istraživanje svodi sveukupni broj planeta oko Gliese 581 na šest i, poput našeg Sunčevog sustava, oni orbitiraju oko svoje zvijezde u skoro kružnim orbitama. Znanstvenici, članovi Lick-Carnegie egzoplanetnog pretraživanja, skupili su jedanaestogodišnju količinu podataka o radijalnoj brzini zvijezde. Metoda radijalne brzine se temelji na promatranju sitnih pokreta uslijed gravitacione vuče tijela koja kruže oko nje. Tim je pratio kretanja planeta u preciznosti od otprilike 1.6 metara u sekundi.
Amplituda i mijene suptilnih gravitacijskih reakcija zvijezde dozvoljavaju znanstvenicima određivanje mase planeta i orbitalnog perioda. Planetov radijus je procijenjen pomoću pretpostavki o njegovom sastavu, a njegova je gravitacija na površini izračunata iz njegove mase i radijusa. Astronomi također mogu odrediti planetov ekvilibrij i površinske temperature, koje nam pomažu odrediti potencijalnu nastanjivost. Ekvilibrijska temperatura odaje ravnotežu između energije odaslane od strane planeta i termalne energije zaprimljene od zvijezde. Površinska temperatura se procjenjuje pomoću udaljenosti planeta od zvijezde i nizom pretpostavki o sastavu njegove atmosfere. Za nastanjiv planet temperature ne smiju biti previsoke, što bi rezultiralo vodom u obliku vodene pare, niti prehladne.
“Naši proračuni upućuju na to da je planet težak između 3.1 i 4.3 Zemljine mase, ima kružnu 36.6-odnevnu orbitu i radijus mu se procjenjuje na između 1.2 i 1.5 Zemljinog radijusa.” dodao je koautor Paul Butler s Odjela za zemljani magnetizam na Carnegieu. Njegova glavna poluos, pola dužine kroz dugi smjer njegovog eliptičnog orbitalnog puta – iznosi 0.146 astronomskih jedinica (jedan AU je udaljenost između Zemlje i Sunca), a njegova je gravitacija na površini slična Zemljinoj od otprilike 1.1 do 1.7 g.
Nastanjivost ovisi o mnogim faktorima, ne samo o temperaturi. Gravitacija mora biti dovoljno jaka da zadržava atmosferu, te temperatura mora biti niža od otprilike 3.3 stupnja Celzija negdje na planetu. Istraživači procjenjuju da je površinska temperatura novootkrivenog planeta između -31 stupnja Celzija i -12 stupnjeva Celzija. Površina okrenuta prema zvijezdi bi trebala biti užarena dok bi površina okrenuta od zvijezde trebala biti smrznuta. Planet bi mogao biti plimno vezan za zvijezdu – s jednom stranom uvijek okrenutom prema zvijezdi i drugom koja je uvijek mračna i hladna. To služi za stabilizaciju planetove površinske klime, tvrdi Steven Vogt, koautor i profesor astronomije i astrofizike na Sveučilištu Santa Cruz. Najviše nastanjiva zona na površini planeta nalazila bi se diljem linije između svjetlosti i tame, s površinskom temperaturom koja se povećava prema svijetloj strani i smanjuje prema mračnoj.
Temperature na Zemlji jako variraju i život može opstati i u vrlo ekstremnom okolišu, od Antarktika gdje su temperature i ispod -70 stupnjeva Celzija, do ekstremno vrućih hidrotermalnih otvora koji ključaju na 112 stupnjeva Celzija. Činjenica da su istraživači uspjeli detektirati ovaj planet tako brzo i tako blizu (astronomski gledano) sugerira da bi nastanjivi planeti mogli biti poprilično uobičajena pojava.
Izvor: Carnegie Institution