Potvrđena udaljenost najudaljenije, i prema tome i najstarije galaksije dosad. Ovo otkriće daje nam najbolju šansu da naučimo nešto više o stvaranju galaksija u ranom svemiru.
EGS-zs8-1 je najstarija galaksija i starost joj je precizno određena. (Photo credits: NASA, ESA, P. Oesch i I. Momcheva (Yale University), te 3D-HST i HUDF09/XDF)
Slike s Hubble i Spitzer teleskopa otkrili su da galaksija EGS-zs8-1 ima nevjerojatan crveni pomak, što znači da je jako, jako udaljena. Međutim, kako bismo potvrdili da je zaista najudaljenija, bili su nam potrebni veći, napredniji instrumenti. Sad je to bilo moguće korištenjem jednog 10-metarskog teleskopa Opservatorija Keck. Rezultati su objavljeni u časopisu The Astophysical Journal.
Keckov multiobjektni spektometar za istraživanje infracrvenog zračenja (eng. Multi-Object Spectometar for Infra-Red Exploration – MOSFIRE) izmjerio je EGS-zs8-1 na z od 7,73, koji označava udaljenost od 13 milijardi svjetlosnih godina. Budući da je svemir star otprilike između 13,7 i 13,8 milijardi godina, ovo istraživanje znači da gledamo unazad u vrijeme kad je svemir imao 5% današnje starosti. Iako je ovo najudaljenija galaksija dosad pronađena, zapravo se ne slaže s eksplozijom gama-zrake GRB090423 (eng. gamma ray burst), čiji je crveni pomak 8,2.
Zapravo najfascinantnija stvar vezana za galaksiju EGS-zs8-1 bio je stupanj razvoja u to vrijeme. „13 milijardi godina u prošlost i već je imala sagrađenu masu koja bi odgovarala današnjim 15% mase Mliječne staze. A imala je samo 670 milijuna godina vremena da to napravi. Svemir je još bio jako mlad”, kaže glavni autor dr. Pascal Oesch s Yalea. U vremenu i mjestu gdje ju mi danas vidimo, EGS-zs8-1 još je uvijek u fazi brzog formiranja zvijezda, 80 puta bržem stanju formiranja nego naša Mliječna staza.
Taj period u kojem promatramo EGS-zs8-1 bio je važan period u povijesti svemira za vrijeme nečega što je poznato pod nazivom epoha reionizacije. Svjetlo prvih zvijezda prepolovilo je neutralan vodik u ioniziranu plazmu koja je apsorbirala većinu svjetla, zbog čeka je svemir bio neproziran. Kako je vrijeme prolazilo, svemir je došao u fazu gdje se masa dovoljno rastegnula i time je dala šansu svjetlu da pobjegne na da ga plazma ne apsorbira, čineći tu svjetlost vidljivom i nama.
MOSFIRE, koji je svoje opservacije započeo 2012. godine, omogućuje astronomima da izmjere crveni pomak nekoliko galaksija odjednom. Znanstvenici su pronašli još dvije galaksije koje su opisali kao vrlo slične EGS-zs8-1, s crvenim pomakom od 7,21 i 7,51, što znači da je EGS-zs8-1 zapravo dosta obična, a ne izuzetna. Rezultati su dovoljno čvrsti da mogu poduprijeti teoriju da su prve zvijezde bile masivni divovi, mnogo veći od ičega što danas postoji.
