Arheolozi su u Saqqari, nekropoli drevnog Memfisa, otkrili grobnicu staru 4.100 godina koja pripada kraljevskom liječniku. Ovo otkriće pruža fascinantan uvid u medicinsku praksu starog Egipta, posebno jer je liječnik služio faraonima kao stručnjak za ljekovite biljke, stomatologiju i otrovne ugrize. Grobnica je bogato ukrašena rezbarijama i slikama, uključujući lažna vrata i prizore pogrebnih darova. Egipatsko Ministarstvo turizma i starina naziva ovo otkriće “iznimnim dodatkom bogatom nasljeđu Saqqare.”
Otkrivanje grobnice
Francuski i švicarski arheolozi otkrili su iznimno očuvanu grobnicu u Saqqari, drevnoj nekropoli blizu Memfisa, glavnog grada starog Egipta. Prema izjavi egipatskog Ministarstva turizma i starina, grobnica je pripadala kraljevskom liječniku po imenu Tetinebefou, koji je služio faraonima prije više od 4.100 godina.
Zidovi grobnice bogato su ukrašeni rezbarijama i oslikani živopisnim prizorima, uključujući lažna vrata i scene pogrebnih darova. Arheolozi su također pronašli kameni sarkofag s ugraviranim hijeroglifima, koji potvrđuju Tetinebefouov status kao glavnog liječnika palače i stručnjaka za ljekovite biljke i otrovne ugrize.
Unatoč stoljećima pljačkanja u Saqqari, istraživači su pronašli male fragmente pogrebnih materijala, dok same slike na zidovima pružaju rijedak uvid u predmete koje je liječnik možda koristio, poput posuda i vaza. Ovo otkriće dodatno ističe važnost Saqqare kao jednog od najznačajnijih arheoloških lokaliteta Egipta.
Identitet liječnika
Tetinebefou, kraljevski liječnik starog Egipta, bio je izuzetno svestrana i ugledna figura. Hijeroglifi na njegovom kamenome sarkofagu otkrivaju niz rijetkih titula koje ističu njegovu važnost: glavni liječnik palače, svećenik, glavni stomatolog, direktor ljekovitih biljaka i specijalist za otrovne ugrize. Posebno je zanimljiva njegova titula “prizivačice božice Serket”, što ukazuje na njegovu stručnost u liječenju ugriza zmija i škorpiona, koje je ta božica štitila.
Njegova uloga u dvoru faraona Pepija II., koji je vladao tijekom Starog kraljevstva oko 23. stoljeća pr. Kr., dodatno potvrđuje njegov visoki status. Pepi II. bio je jedan od najdugovječnijih vladara Egipta, a Tetinebefou je vjerojatno bio odgovoran za brigu o njegovom zdravlju tijekom tih desetljeća.
Naslovi poput “direktor ljekovitih biljaka” izuzetno su rijetki i pronađeni su na samo jednom drugom egipatskom artefaktu, dok je “glavni stomatolog” također neuobičajen, ističući Tetinebefouovu jedinstvenu poziciju. Ove titule sugeriraju da je bio vodeći stručnjak u svojoj domeni, kombinirajući medicinsku praksu, religijske dužnosti i inovativne pristupe liječenju.
Ovo otkriće potvrđuje da su liječnici poput Tetinebefoua bili ključni za razvoj egipatske medicine, koja je tada bila najnaprednija na svijetu.
Medicinska praksa u starom Egiptu
Medicinska praksa starog Egipta smatrala se najnaprednijom u svijetu svoga vremena, što dokazuje i otkriće grobnice kraljevskog liječnika Tetinebefoua. Stari Egipćani posjedovali su izvanredna znanja o ljudskoj anatomiji i razvili su inovativne metode liječenja. Dokazi sugeriraju da su liječili složene bolesti poput dijabetesa, provodili operacije na mozgu i izrađivali protetičke udove.
Prema hijeroglifima u Tetinebefouovoj grobnici, njegov rad obuhvaćao je više disciplina. Bio je stručnjak za ljekovite biljke, što je u to doba bilo ključno za pripremu lijekova. Također, kao “prizivač božice Serket”, liječio je ugrize zmija i škorpiona, što je predstavljalo ozbiljan problem u pustinjskom okolišu. Njegova titula “glavni stomatolog” svjedoči o rijetkoj specijalizaciji u dentalnoj medicini, iako su dokazi o takvim stručnjacima u Egiptu vrlo oskudni.
Prema povijesnim zapisima, poput onih grčkog povjesničara Herodota, Egipćani su već tada imali liječnike specijalizirane za različite dijelove tijela. “Cijela je zemlja puna liječnika: neki za oči, neki za zube, neki za unutarnje bolesti”, napisao je Herodot u 5. stoljeću pr. Kr.
Tetinebefouov slučaj dokazuje da su pojedini liječnici kombinirali širok spektar znanja i vještina, posebno oni koji su služili kraljevskom dvoru. Ovo otkriće dodatno potvrđuje kako je medicina bila integralni dio egipatskog društva, povezujući znanost, religiju i svakodnevni život.
Značaj otkrića
Otkriće grobnice kraljevskog liječnika Tetinebefoua iznimno je značajno za razumijevanje medicinske i društvene povijesti starog Egipta. Njegove titule, poput “direktora ljekovitih biljaka” i “glavnog stomatologa,” rijetke su i pružaju jedinstven uvid u specijalizaciju unutar egipatske medicine, koja je bila ispred svog vremena.
Bogato ukrašeni zidovi grobnice s prizorima pogrebnih darova i predmeta poput posuda i vaza sugeriraju kako su ti predmeti bili dio svakodnevne prakse liječnika. Unatoč stoljećima pljačkanja Saqqare, sama očuvanost rezbarija i hijeroglifa čini ovo otkriće izuzetnim.
Tetinebefouova povezanost s faraonom Pepijem II. dodatno naglašava njegov visoki društveni status i ključnu ulogu u kraljevskom dvoru. Ovo otkriće također potvrđuje značaj Saqqare kao arheološkog lokaliteta i doprinosi boljem razumijevanju razvoja medicine i društvene strukture starog Egipta. Kombinacija znanosti, umjetnosti i religije u ovom nalazu čini ga neprocjenjivim za povijest.
Kako su grobnice u Saqqari preživjele tisućljeća pljačke?
Saqqara, nekropola starog Egipta, stoljećima je bila meta intenzivnog pljačkanja, no unatoč tome, mnoga arheološka blaga ostala su očuvana. Jedan od ključnih razloga za to leži u složenoj arhitekturi grobnica. Mnoge su grobnice izgrađene s tajnim komorama, lažnim prolazima i zamršenim sustavima tunela kako bi zbunile pljačkaše. Ovi sigurnosni elementi osmišljeni su s ciljem da zaštite vrijedne predmete i posmrtne ostatke pokojnika.
Položaj grobnica također je igrao ključnu ulogu. Mnoge su smještene duboko ispod površine pustinje, sakrivene od pogleda, dok su njihove nadzemne strukture često bile jednostavnije, kako ne bi privukle pažnju. Dodatno, pješčane oluje i prirodni procesi erozije često su prekrivali ulaze, čineći ih nevidljivima stoljećima.
Unatoč ovim mjerama, neke grobnice ipak su bile opljačkane, često u razdobljima političke nestabilnosti. Međutim, ono što je često spašeno od pljačke jesu zidni ukrasi i hijeroglifi, jer su uklesani direktno u kamene zidove. Ovi oslikani prizori i natpisi ostali su netaknuti i pružaju ključne informacije o životu i običajima drevnih Egipćana.
Zahvaljujući ovim prirodnim i ljudskim faktorima, Saqqara ostaje neiscrpan izvor arheoloških otkrića, unatoč tisućljećima pljačke i devastacije. Njena bogata povijest, uklesana u kamen i pijesak, svjedoči o genijalnosti drevnih Egipćana u zaštiti svojih mrtvih.
