Istraživanja Grega Wahlerta, postdoktoranda sa Sveučilišta u Utahu u SAD-u, dovela su do otkrića nove vrste unutar roda Amorphophallus, biljaka poznatih po svojem izuzetno jakom mirisu po truleži i dijelom cvata koji nalikuje penisu. Više o ovom zanimljivom otkriću, kao i drugim pripadnicima po mnogome specifične porodice kozlaci, doznajte u nastavku.
Wahlert (na fotografiji desno) je tijekom sakupljanja ljubičica na dva obližnja otoka sjeverozapadno od Madagaskara 2006. i 2007. godine naišao na jednu cvatuću jedinku. Sumnjajući da se radi o novoj vrsti za znanost uzeo je dijelove biljke kući i započeo uzgoj. Nakon konzultacije sa stručnjakom za ovaj rod iz Nizozemske zaključio je da se radi o novoj vrsti i nazvao je Amorphophallus perrieri. Miris kojim ova novootkrivena vrsta privlači oprašivače nalikuje „mirisu truljenja uginule životinje na afričkom suncu”, opisao je Wahlert.
Rod Amorphophallus čini čak oko 170 vrsta tropskih i suptropskih trajnica. Naziv roda dolazi od grčkih riječi „amporpho”, što znači bez oblika, i „phallus”, što znači penis. Naziv se odnosi na izgled klipa (spadix) koji u svojem podnožju nosi velik broj muških (gornji) i ženskih (donjih) cvjetova. Klip je obavijen tuljcem (spatha) koji štiti cvjetove i može biti raznih boja, ali obično je tamno zelenkaste do ljubičaste i crne boje. Mirisom nalik na trulež, smrdljivu ribu i sl. ove biljke privlače svoje oprašivače.
Oprašivanje se vrši na način da se mali kukci (većinom muhe) zarobe u podnožju klipa gdje se nalaze ženski cvjetovi. Iznad njih nalaze se sterilni cvjetovu u obliku kukica koji sprječavaju izlaz kukcima. Ukoliko su oprašivači sa sobom donijeli pelud s druge jedinke, onda će se pelud otresti na tučkove ženskih cvjetova, a ukoliko nisu, tada će tijekom „pritvora” kukaca muški cvjetovi sazrijeti, a kukasti sterilni cvjetovi osušiti i omogućiti slobodan izlaz kukcu. Tijekom pokušaja bijega kukci će sa sobom pokupiti velike količine peludi koju će kasnije moći prenijeti na tučkove druge jedinke.
U ovaj rod spada i vrsta A. titanum ili divovski kozlac za kojeg se smatra da je jedan od najvećih cvjetova na planetu, ako cjelokupni cvat gledamo kao jedan cvijet. Divovski kozlac ima isti način oprašivanja kao i drugi kozlaci, no zanimljiv je po tome što je iznimno rijedak, cvate samo jednom u tri godine i to na svega tri dana. Kako bi uspio namamiti oprašivače, divoski kozlac ima razvijen ogroman cvat kako bi se miris mogao proširiti na iznimno velike udaljenosti u ustajalom tropskom zraku.
Osim divoskog kozlaca, ovom rodu pripada i A. konjac ili đavolji jezik, biljka koja se uvelike uzgaja u Indiji, Japanu, Kini i Koreji zbog škroba u gomoljima (kao krumpir) i čest je sastojak tradicionalnih jela. U zadnje vrijeme je jako popularan dodatak jelima tzv. glaucomannan, dodatak dobiven od vlakana iz navedene biljke. Zbog svojstva velikog upijanja vode koristi se kao sredstvo za mršavljenje, pri čemu vlakna nakon konzumiranja veće količine vode bubre u želucu i daju osjećaj sitosti.
Rod Amorphophallus pripada velikoj porodici Araceae (kozlaci) koju čini 110 rodova i oko 3700 vrsta i većinom je rasprostranjena u (sup)tropskom dijelu Zemlje, a neki od poznatijih kozlaca su naše voljene sobne biljke poput filodendrona, difenbahije, adama, slonovog uha i anturijuma.
