Evolucija sličnih osobina kod različitih vrsta je proces koji se naziva konvergentna evolucija te nije raširen samo na fizičkom nivou već i na genetskom, navode znanstvenici u novom istraživanju objavljenom ovaj tjedan u časopisu Nature.
Znanstvenici su proučavali netičku pozadinu eholokacije, jednog od najpoznatijih primjera konvergentne evolucije kako bi proučili frekvenciju procesa na genomskoj razini.
Eholokacija je kompleksna fizička osobina koja uključuje proizvodnju, primanje i auditornu obradu ultrazvučnih signala koji služe za detekciju prepreka ili za praćenje plijena. Ova osobina evoluirala je odvojeno kod različitih skupina šišmiša i kitova (uključujući dupine).
Znanstvenici su proveli jednu od najvećih genomskih analiza ovog tipa kako bi otkrili do koje mjere konvergentna evolucija fizičkih značajki uključuje iste gene. Usporedili su genomske sekvence 22 različite vrste sisavaca, uključujući genome šišmiša i dupina, vrsta kod kojih je eholokacija neovisno evoluirala te su pronašli genetske potpise konzistentne s konvergencijom u gotovo 200 različitih genomskih regija koncentriranih u nekoliko gena odgovornih za sluh.
Kako bi izveli analizu, znanstvenici su morali proći kroz milijune slova genetskog koda uz pomoć kompjuterskog programa koji su razvili da bi izračunali vjerojatnost konvergentnih promjena koje su se dogodile slučajno.
U prijašnjim istraživanjima eholokacije, znakovi konvergencije među šišmišima i dobrim dupinima su pronađeni među nekoliko gena koji su uključeni u sluh ili gluhoću. Iako su istraživači ovaj put očekivali da će pronaći identične promjene u desetak gena, otkriće njih gotovo 200 je uistinu nevjerojatno.
“Znamo da je prirodna selekcija moćan pokretač evolucije genetskih sekvenci no identifikacija toliko primjera u kojima su nastali gotovo identični rezultati u genetskim sekvencama kod životinja koje nisu srodne je nevjerojatna.” navodi dr. Joe Parker, prvi autor ovog istraživanja.
Izvori: Queen Mary, University of London, Biologija.com.hr
