Omiljena tema znanstvene fantastike je “portal” – poseban otvor u prostoru ili vremenu koje povezuje dvije jako udaljene točke. Dobar je portal prečac, odnosno vrata koja vode u nepoznato. Kada bi barem postojali…
Posljednja istraživanja pokazuju kako ipak postoje, na neki način, a NASA-in istraživač na Sveučilištu Iowa otkrio je kako da ih pronađe.
“Nazvali smo ih X-točkama ili difuzijskim poljima elektrona,” objasnio je fizičar Jack Scudder, profesor na Sveučilištu Iowa. “Nalaze se tamo gdje se magnetsko polje Zemlje spaja s magnetskim poljem Sunca, gdje stvaraju neisprekidanu stazu koja vodi s našeg planeta prema Sunčevoj atmosferi udaljenoj 93 milijuna milja.”
NASA-ina opservatorijska letjelica THEMIS i europske klaster sonde predlažu da se ti magnetski portali otvaraju i zatvaraju stotine puta tijekom jednog dana. Lokalizirani su nekoliko desetaka tisuća kilometara od Zemlje gdje se geomagnetsko polje susreće sa solarnim vjetrovima.
Većina je portala malena i kratkog vijeka; tek je nekolicina velika, otvorena i održiva. Tone energetskih čestica mogu proći kroz otvore zagrijavajuću Zemljinu gornju atmosferu, potpaljujući geomagnetske oluje i stvarajući sjajnu polarnu auru.
NASA planira misiju nazvanu MMS, skraćeno od Magnetospheric Multiscale Mission, koja će biti lansirana 2014, kako bi proučili ovaj fenomen. Pomoću detektora energetskih čestica i magnetskih senzora, četiri MMS letjelice raširit će se Zemljinom magnetosferom i okružiti portale kako bi se istražilo njihovo postojanje i način rada.
Postoji samo jedan problem – pronaći ih. Magnetski portal su nevidljivi, nestabilni i neuhvatljivi. Otvaraju se i zatvaraju bez upozorenja i “ne postoje znakovi koji bi nas vodili”, primijetio je Scudder.
Zapravo, postoje „putokazi“, a Scudder ih je pronašao.
Oblici portala dobiveni putem procesa magnetske rekonekcije. Miješanjem silnica Sunca i Zemlje te njihovim spajanjem stvaraju se otvori. “X-točke” se nalaze na spoju silnica. Naglo spajanje silnica može pokrenuti mlaznice naboja čestica u X-točkama stvarajući tako “difuzno polje elektrona”.
Kako bi se prepoznao takav događaj, Scudder je pregledao podatke dobivene s letjelice koja je kružila oko Zemlje prije više od deset godina. “U kasnim devedesetima, NASA-ina letjelica Polar provela je godine u Zemljinoj magnetosferi”, objasnio je Scudder, “i susrela se s mnogim X-točkama tijekom svoje misije”.
Zato što su senzori na Polaru slični onima na MMS-u, Scudder je odlučio proučiti kako su X-točke detektirane na Polaru. “Koristeći podatke sa Polara, pronašli smo pet jednostavnih kombinacija magnetskih polja i energetskih čestica koji nam govore kada smo došli do X-točke ili difuzijskog polja elektrona. Samo jedna letjelica, dobro opremljena, može uočiti takva mjerenja.”
Znanstvenici koji planiraju MMS misiju smatraju kako će provesti godine učeći kako pronaći portale prije nego što će ih moći proučavati. Scudder je ubrzao postupak tako što je dopustio MMS-u da započne raditi bez ikakve odgode.
Tim će se postupkom ubrzati pronalaženje portala poznatih samo iz znanstvene fantastike, samo što su u ovom slučaju portali stvarni. A pomoću novootkrivenih “putokaza” znamo kako ih pronaći.
