Britanski i američki znanstvenici su objavili da su poboljšali učinkovitost enzima koji može razgraditi plastiku. To bi nam nevjerojatno otkriće u budućnosti moglo pomoći u velikoj borbi protiv zagađenja plastikom.
Enzim o kojem se radi u stanju je razgraditi PET plastiku (polietilen tereftalat), vrstu plastike koja je patentirana 1940-ih i koju se rabi za proizvodnju milijuna tona plastičnih boca. PET plastika u okolišu inače može ostati stotinama godina.
Za to otkriće su zaslužni znanstvenici Sveučilišta u Portsmouthu i Nacionalnog laboratorija za obnovljivu energiju američkog Ministarstva energetike. Došli su do toga proučavajući strukturu jednog prirodnog enzima za kojeg se vjerovalo da je evoluirao u jednom japanskom centru za recikliranje otpada.
Otkrivši da navedeni enzim pomaže jednoj vrsti bakterija u razgradnji PET plastike, znanstvenici su bili odlučni u namjeri da ga “malo izmijene dodajući mu neke aminokiseline”, riječi su Johna McGeehana, profesora u Portsmouthu koji je bio i jedan od voditelja istraživanja. Enzim je zahvaljujući tom pothvatu brže razgrađivao plastiku.
“Stvorili smo jednu poboljšanu verziju enzima, puno bolju od prirodne”, ispričao je McGeehan. “To je stvarno uzbudljivo jer znači da ima potencijala za daljnju optimizaciju enzima.”
“Zaista je moguće da ćemo u narednim godinama imati industrijski proces pretvaranja PET-a, možda čak i druge plastike, u originalne sastavne elemente kako bismo ih mogli reciklirati na održiv način”, pojasnio je McGeehan.
Neovisni znanstvenici koji u ovom istraživanju nisu sudjelovali rekli da su rezultati zanimljivi, ali su i upozorili kako je razvoj spomenutog enzima, kao potencijalnog velikog rješenja za zagađenje, još uvijek u ranoj fazi.
Članak je objavljen u stručnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
