Divovska žaba veličine lopte za plažu koja je živjela prije 70 milijuna godina imala je ugriz koji je mogao biti dovoljno snažan da ščepa male dinosaure.
Beelzebufo ampinga bila je najveća žaba koja je ikad živjela – bar koliko znamo. No, bila je slična modernim Ceratophrys žabama, i sada znanstvenici koriste te sličnosti kako bi došli do fascinantnog otkrića.
Ceratophrys žabe poznate su i kao Pacman žabe zbog svog okruglog tijela i gotovo komično velikih usta. To su mrzovoljna stvorenja, koja sjede u tišini i pokušavaju ugristi sve što prođe.
Upravo ove Ceratophrys žabe su proučavali znanstvenici kako bi odredili silu ugriza žabe Beelzebufo.
Koristili su transduktor izrađen po mjeri, s dvije ploče prekrivene kožom. Kada žaba zagrize ploče, one se ponašaju poput skala koje mogu precizno osjetiti silu ugriza.
Ceratophrys žaba s glavom širine 4,5 centimetra ima silu ugriza od 30 njutna ili otprilike 3 kilograma. Ovo žabi omogućava da, jednom kad uhvati plijen svojim ljepljivim jezikom, čvrsto osigura hranu koja se otima u svojim moćnim čeljustima u nepopustljivom stisku.
„Za razliku od velike većine žaba koje imaju slabe čeljusti i obično konzumiraju mali plijen, rogate žabe iz zasjede napadaju životinje svoje veličine – uključujući druge žabe, zmije i glodavce. I njihove moćne čeljusti igraju ključnu ulogu u grabljenju i pokoravanju plijena“, rekao je znanstvenik Marc Jones sa Sveučilišta Adelaide i Muzeja Južne Australije.
Skaliranje sile ugriza za žabe s ustima širokima oko 10 centimetara pokazuje silu 500 njutna ili oko 50 kilograma. Velike rogate žabe ove veličine žive u Južnoj Americi, i ta sila ugriza konzistentna je s kornjačama, krokodilima i grabežljivim sisavcima koji imaju usta iste veličine.
Metoda skaliranja korištena je kako bi se odredila sila ugriza ovih većih žaba, te radi povezivanja sile ugriza s veličinom tijela i glave, te je konzistentna s rezultatima nađenim kod drugih životinja, uključujući ribe, reptile i glodavce.
Tim je koristio skalu kako bi izmjerio silu ugriza za usta veličine onih Beelzebufo žabe, oko 15,4 centimetara širine, te su pronašli da je sila ugriza dosezala i do 2.200 njutna (oko 224 kilograma).
Može se usporediti s grabljivom kornjačom s glavom iste veličine, te silom ugriza koja je dovoljna da slomi ljudski prst – stoga ju sigurno ne biste htjeli pomaziti.
„S ovakvom silom ugriza, Beelzebufo žaba mogla je pokoriti male i mlade dinosaure s kojima je dijelila okoliš“, rekao je Jones.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.

Martina Markobašić
1 listopada, 2017 u 11:53 am
demonska zaba hahahaha
Dalibor Yusa Cvitkovic
1 listopada, 2017 u 12:20 pm
Ma ne bi izumrla da nije pojela sve dinosaure
David Vitezić
1 listopada, 2017 u 12:41 pm
Toni Križanović nije izumrla,ti si zadnji primjerak
Ivan Boban
1 listopada, 2017 u 12:49 pm
Ljuta ka žaba
Luka Lux Čiča
1 listopada, 2017 u 12:53 pm
Samo nek dođu. Imamo još soli.
Goran Lovrinov
1 listopada, 2017 u 1:11 pm
Sjebala ju bakterija od 100m
Tanja Winter
1 listopada, 2017 u 1:17 pm
Stanko Sokač
1 listopada, 2017 u 1:14 pm
Najbolje 😀 ,a divovske muhe sisale divovske septike a divovski kornjaši radili govnene kugle veličine himalaje 😀 ..lp
Bajro Mehanovic
2 listopada, 2017 u 9:57 am
Ja sam cito da su valjali govna preko himelaja 🙂
Josipa Vučetić
2 listopada, 2017 u 10:17 am
Megi haha
Igor Kanizaj
1 listopada, 2017 u 2:48 pm
Beelzebub,Baalzebub,
Belzebub… se poimenice spominje na više mjestu u Bibliji kao jedan od vrhovnih demona. U Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 1,2), spominje se kao ekronski bog Baal Zebub.[2] Na njegov spomen nalazimo i u Evanđelju po Mateju (Mt 12,24)[3], Evanđelju po Marku (Mk 3,22)[4] i u Evanđelju po Luki (Lk 11,15-19), gdje je opisan kao demon.[5][6] Farizeji su govorili da pomoću njega Isus tjera zle duhove.
Marko 3:22
22 I knjižnici što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima!« i: »Po vladaru zloduhā zloduhe izgoni!«
Matej 10:25
25 Dosta je učeniku da bude kao njegov učitelj i sluzi kao njegov gospodar. Ako su kućegospodara nazvali Beelzebubom, koliko će više ukućane njegove?«
Ante Bogdanović
1 listopada, 2017 u 3:16 pm
Kristijan Tomić
Igor Kanizaj
1 listopada, 2017 u 2:50 pm
A ovaj dio o “divovska,jela dinosaure…”
A ti su “znanstvenici” dodali prici da bi bila zanimljivija 🙂
pero
2 listopada, 2017 u 1:28 pm
A što tek rećio tvojim pričama koje se ne temelje ni na kakvom istraživanju zemlje nego na prepisivanju i satre knjige bajki
Jana Matej Kovačevćev
2 listopada, 2017 u 9:19 am
Mala Anći, e ovo bi ti bas trebalo