Neke vrste žaba imaju posebnu strategiju za razmožavanje. Okupe se u ogromnoj skupini od nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća žaba. U ovom urnebesu, kreketava rulja nailazi na poteškoće u razlikovanju između mužjaka, ženki i teniskih lopti.
Mnoge žabe koje imaju „masovni“ seks mogu požutjeti tijekom sezone parenja. Rayna Bell, istraživačka zoologinja na Institutu Smitshonian, okupila je tim australskih istraživača kako bi otkrili dolaze li ove osobine u paru – i ako da, koje ponašanje dolazi prije.
Seksi strategija masovne reprodukcije kod žaba predstavlja zanimljiv izazov za ove životinje. Bell ih uspoređuje s ljepljivim miješanjem u mračnom noćnom klubu – nitko ne vidi što se događa. „Postane malo kaotično“, kaže Bell. Može li promjena boje pomoći mužjacima da se istaknu u ovoj gužvi?
Bell je 2012. godine započela istraživanje varijabilnosti genetike afričkih žaba iz porodice Hyperoliidae diljem različitih područja. Nije proučavala zašto neke vrste ovih žaba imaju mužjake i ženke različitih boja, ali ljudi su ju neprestano ispitivali o ovoj spolnoj razlici tijekom njenih prezentacija. Tada ju je kontaktirala grupa znanstvenika iz Australije i izrazili su interes za to istraživanje. Tako je počela virtualna suradnja. „Nadam se da ću ih jednog dana i osobno upoznati“, rekla je Bell.
Istraživački tim nje išao u divljinu kako bi pronašao obojene žabe za potrebe studije. Nisu se mogli osloniti ni na kolekcije prirodne povijesti, obzirom da konzervansi utječu na vodozemce tako da ih sve obojaju u univerzalnu sivkastu boju. Umjesto toga, oslonili su se na prethodna opažanja, otišli u knjižnice i sakupili stare bilješke s teren. „Imamo članke koji su stari stotinama godina i koje ne možete pronaći na internetu“, rekla je Bell. „Studija se proširila iznad naših pojedinačnih stručnosti.“
Proučavanje literatue otkrilo je da žabe koje privremeno promjene boju tijekom sezone parenja vjerojatnije će se pridružiti napučenim bakanalijama. Tim je ovu vezu dodatno podržao izvođenjem testa porijekla žaba. Uronili su duboko u gensku povijest kako bi otkrili što se razvilo prvo, strategija grupnog parenja ili promjena boje. Kod većine vrsta, metoda parenja došla je prije privremene promjene boje. Dakle, čini se vjerojatnim da se promjena boje razvila kako bi ova metoda parenja bila uspješnija. U ovoj situaciji, mužjaci vjerojatno ne pokušavaju privući ženke jarkim bojama ništa više koliko žele upozoriti druge mužjake na svoj spol, kako bi sačuvali sve od trošenja vrijedne prilike za prenošenje gena. Naravno, ovo objašnjenje i dalje spada u kategoriju „mogućih hipoteza“, s obzirom na to da znanstvenici ne znaju kako funkcionira ovaj sustav vida kod vodozemaca. „Imamo još mnogo pitanja na koja moramo odgovoriti“, rekla je Bell. „Ne znamo mogu li žabe uopće vidjeti ove razlike.“
Žabe ne mogu promijeniti boju unutar nekoliko sekundi kako to čine kameleoni. Njihova mala tijela napune se hormonima koji se šire ili okupljaju pigmente u njihovoj koži. Za promjene kojetraju više od nekoliko mjeseci, one mogu čak i napraviti dodatne pigmente. Znanstvenici ne znaju zašto žabe poprimaju baš žutu boju, ali to bi mogla biti najjednostavnija promjena kroz koju može proći žablja koža, ili najbolja signalizirajuća boja za druge žabe, ili oboje.
Čak i ako je žuta koža više straši druge mužjake nego li što djeluje kao afrodizijak za ženke, ovi kreketavi zavodnici imaju druge metode kojima ukazuju na to da su spremni za parenje. „Prirodna varijacija parenja žaba u prirodi je bizarna“, rekao je Adam Leache, biolog sa Sveučilišta u Washingtonu. Istraživanje se tradicionalno fokusiralo na žablje pozive – čak i amaterski herpetolog mogao bi razlikovati ovaj zvuk koji je poput zvuka sudara dvaju oblutaka, od kreketanja. Žabe koje žive u glasnijim područjima, primjerice u blizini vodopada, nekada mašu ili podižu jednu od stražnjih nogu. Ovo bogatstvo zanimljivih rituala parenja nudi istraživačima mnogo toga za proučavanje. „Mislim da nam je fascinantno znati kako te boje funkcioniraju“, rekla je Bell. „To nam pokazuje da žabe vjerojatno imaju kompliciranije komunikacijske kanale.“
Bell kaže da se nada kako će sada proučavati vizualni sustav žaba, kako bi bila sigurna da ovi vodozemci mogu vidjeti ovu seksi žutu nijansu. „U usporedbi s drugim vrstama vodozemaca, ne znamo dovoljno o tome što žabe mogu vidjeti“, kaže ona. S ozbirom na to da žive i u vodi i na kopnu tijekom svog života, žabe bi nam mogle otkriti i kako se razvio naš vid. „Mislim da je inspirativno misliti o načinima na koje je priroda razvila sve ove lude strategije“, kaže Bell.
