Usporivači plamena (retardanti) spojevi su koji se nalaze u namještaju, elektroničkim uređajima i brojnim drugim proizvodima koje svi imamo u kući, a jedna studija objavljena u časopisu Environmental Health govori da mogu imati štetan učinak na razvoj djece.
„Analizirajući ponašanje djece i njihovu izloženost retardantima, otkrili smo kako djeca koja su im izloženija pokazuju veću razinu agresivnosti, otpora i hiperaktivnosti, manjka im pažnje i češće će zlostavljati svoje kolege“, rekla je autorica studije Molly Kile.
Proizvođači su počeli koristiti usporivače plamena 1975. godine kao rezultat tadašnjeg zakona u Kaliforniji kojim se htjela smanjiti zapaljivost kućanskih proizvoda i aparata. Danas se dodaju u namještaj, madrace, tepihe, elektroniku, vozila i brojne druge proizvode. Ono što ih čini potencijalno opasnima jest činjenica da se ne vežu za proizvod, nego su raspršeni u prostoru.
Danas je moguće smanjiti zapaljivost proizvoda drugim postupcima, no usporivači plamena i dalje su vrlo često prisutni u kućanstvima.
Najčešći retardanti su brom-difenil eteri (BDE) i organofosfati (OPFR) koji su se javili kao alternativa jer manje utječu na zdravlje i okoliš. Prijašnja istraživanja povezala su i BDE i OPFR sa smanjenjem kognitivne funkciju u djece, no malo je poznato da retardanti plamena utječu i na društvene sposobnosti i emocije kod djece.
Pokušavajući to dokazati, znanstvenici sa Sveučilišta u Oregonu proveli su eksperiment s 92 djece dobi od 3-5 godina, na čije su ruke stavili silikonske narukvice koje su porozne i upijaju preko 1.200 kemijskih spojeva. Kombinirajući društveno-demografske podatke prikupljene putem upitnika koje su ispunjavali roditelji i podatke o izloženosti kemijskim spojevima dobivene iz narukvica, istraživači su otkrili kako su sva djeca bila izložena retardantima u različitim dozama.
Djeca koja su bila izložena većim količinama spojeva iz usporivača plamena bila su agresivnija, neoodgovornija, agresivnija i pokazivala su veći otpor roditeljima, a njihovi profesori su rekli da im nedostaje samopouzdanja. Sve te društvene sposobnosti i karakteristike utječu na akademski i društveni uspjeh djeteta.
Znanstvenici su suglasni da je potrebno provesti još istraživanja na tu temu jer na agresiju i hiperaktivnost mogu utjecati brojni drugi faktori.
