Prva proširena studija pokazuje da je većina starijih pacijenata hospitaliziranih s teškom sepsom suočena s kognitivnim, fizičkim problemima, navodi se u istraživanju University of Michigan objavljenom u Journal of American Medical Association.
Starije osobe koje prežive tešku sepsu izložene su značajnijem riziku od pojave dugotrajnih kognitivnih oštećenja i fizičkih ograničenja od onih hospitaliziranih zbog drugih razloga, navode istraživači University of Michigan Health System. Istraživanje objavljeno 27. listopada u publikaciji Journal of American Medical Association pokazalo je da je 60% hospitalizacija uslijed teške sepse povezano s pogoršanjem kognitivnog i fizičkog stanja kod preživjelih starijih osoba. Izgledi za izloženost umjerenim do ozbiljnim kognitivnim poremećajima 3,3 puta učestaliji su nakon proživljene epizode sepse no kod ostalih hospitalizacija.
Teška sepsa također je povezana sa značajnim rizikom od razvoja novih funkcionalnih ograničenja nakon hospitalizacije, govori glavni autor dr.sc. Theodore (Jack) Iwashyna, docent interne medicine na UM. Među pacijentima koji uoči sepse nisu imali nikakvih ograničenja, preko 40% razvilo je probleme s hodanjem dok je gotovo 20% suočeno s problemima vezanima uz s odlazak u kupovinu odnosno pripremu obroka. Pacijenti nerijetko imaju problema s najosnovnijim potrebama poput kupanja i korištenja sanitarnog čvora. “Razmišljali smo dosad o sepsi isključivo kao o urgentnom medicinskom stanju, infekciji od koje se ljudi razbolijevaju no zatim i oporave”, navodi Iwashyna, “No opazili smo značajan broj ljudi koji se godinama nakon toga suočavaju s problemima.” Ti su problemi značajniji i uobičajeniji no što smo očekivali. Većina starijih Amerikanaca suočena je s istinskim cerebralnim i tjelesnim problemima. Potrebne su nam nove metode liječenja, ne samo radi infekcije sepsom, već i kako bismo spriječili nove oblike invaliditeta nakon toga.”
Sepsa je čudesna infekcija koja može dovesti do zatajenja niza sustava organa. Početne infekcije nerijetko su i najčešći uzrok problema, poput upale pluća ili infekcije mokraćnog sustava. Oko 40% onih s teškom sepsom umire od infekcije. Svatko može dobiti sepsu, no starije osobe i one sa oslabljenim imunosnim sustavom najranjivije su. Sepsa je vjerojatno najčešći uzrok teških oboljenja u Sjedinjenim Državama. Najmjerodavniji dostupni podaci oni su iz 1990-ih, kada se procijenilo da je 750.000 ljudi svake godine dijagnosticirano sepsom. Istraživači drže da se svakog desetljeća broj udvostručuje. “Najnoviji podaci pokazuju da je većina pacijenata starije životne dobi suočena sa stvarnim životnim rizicima nakon preživljavanja sepse. Ovo je svakako podcijenjen javnozdravstveni problem s velikim implikacijama po pacijente, obitelji i sustav zdravstvene zaštite”, govori Iwashyna.
“Prilikom otpuštanja pacijenata koji su pobijedili sepsu, njihovim obiteljima nužno je osigurati sredstva prijeko potrebna za njihovu skrb. Nije dovoljno samo izliječiti ih od akutne epizode. Moramo ih početi pripremati za godine suočavanja s potencijalnim naknadnim problemima.” “Ovo istraživanje naglašava potrebu za liječnicima koji će skrbiti za starije osobe kako bi se one pravovremeno posvetile sprječavanju infekcija koje bi mogle dovesti do sepse”, navodi dr.sc. Kenneth M. Langa, suautor studije i ključni istraživač Ann Arbor Veterans Administration Health Services Research and Development Service`s Center of Excellence te profesor interne medicine na UM.
Kako bi se smanjio rizik od infekcije, starijim pacijentima potrebno je osigurati cjepiva za gripu i upalu pluća, dok bi liječnici trebali biti osvješteniji u pogledu dugoročnog rizika od pojave kognitivnog i fizičkog invaliditeta s kojima se mnogi pacijenti potencijalno suočavaju, ističe Langa. “Za razliku od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije, kognitivna oštećenja povezana sa sepsom moguće je barem djelomično spriječiti uslijed kvalitetnije akutne skrbi nakon sepse i pripadne kvalitetnije rehabilitacije,” navodi Langa. “Moramo se gotovo trenutno primiti posla – počevši sa samom hospitalizacijom – kako bismo bili sigurni da pacijenti neće razviti novi invaliditet. Postoje novi inovativni načini skrbi o ljudima, koji bi svakako mogli pomoći u sprječavanju navedenih invaliditeta”, govori Iwashyna. Istraživanje su prvenstveno podržali National Institute on Aging and the National Heart, Lung i Blood Institute.
Istraživači su koristili podatke iz NIA Health and Retirement Study, dugoročne studije koja prikuplja informacije o zdravlju, gospodarskim i socijalnim čimbenicima koji utječu na zdravlje i dobrobit nacionalno reprezentativnog uzorka Amerikanaca starijih od 50 godina. “Ovo istraživanje omogućuje jasnije viđenje kako akutni medicinski problemi kod starije populacije mogu prerasti u neprijeporan i trajan problem kada su u pitanju kognitivne i tjelesne funkcije”, govori dr.sc. Richard Suzman, ravnatelj NIA Division of Behavioral and Social Research, tijela koje podržava HRS.”Jedinstvena priroda bogate HRS-ove baze podataka koja povezuje anketne podatke s Medicare-ovim administrativnim podacima omogućila je ovu nadasve inovativnu studiju, koja će također olakšati buduća istraživanja dugoročnog utjecaja akutnih oboljenja na stariju populaciju, kao i članovima obitelji koji skrbe za njih.”
Izvor: University of Michigan Health System
