Neuroznanost
Paraliza sna povezana je s genetikom, tjeskobom i stresom
Ljudi koji su barem jednom doživjeli neobično iskustvo paralize sna znaju kakav je osjećaj nemogućnosti pomicanja vlastitog tijela dok pokušavaju zaspati ili se tek bude, a poznate su im i halucinacije neobičnog zastrašujućeg bića prisutnog u tom trenutku. Novo istraživanje pokazalo je da bi ovaj fenomen mogao biti nasljedan.
U istraživanju je sudjelovalo više od 800 blizanaca, te drugih braće i sestara, koji su odgovarali na pitanje jesu li ikad doživjeli paralizu sna. Rezultati su pokazali kako je genetika barem djelomično kriva za doživljavanje ovog prilično neugodnog iskustva.
Osim toga, osobe u istraživanju koje su bile tjeskobne, spavale su lošije ili su osjećale stres, češće su doživljavale paralizu sna.
Istraživači se slažu kako je ovo istraživanje razjasnilo barem mali dio onog što je još uvijek prilično misteriozna pojava. „Njen uzrok nam je još uvijek nepoznat, no smatramo da je ona povezana sa smetnjama u normalnom ciklusu sna”, rekao je Daniel Denis, psiholog sa Sveučilišta u Sheffieldu u Engleskoj i jedan od autora istraživanja objavljenog u veljači u časopisu Journal of Sleep Research.
Paraliza sna obično se pojavljuje tijekom faze sna koja se zove REM (eng. rapid eye movement), u kojoj ljudi obično sanjaju. U toj fazi mišići su obično paralizirani iz praktičnog razloga; time je, naime, onemogućeno kretanje tijekom sna i spriječen nastanak slučajnih ozljeda. Neki ljudi tijekom paralize sna doživljavaju i halucinacije zastrašujućeg bića koje sjedi na njihovim prsima i onemogućava im kretanje.
Ova pojava još uvijek nije dobro istražena, pa je tako jedno istraživanje pokazalo da će je tijekom života doživjeti tek 7% osoba, dok je prema drugom istraživanju doživljava čak 60% osoba. „Pojava je zapravo češća nego što se može očekivati”, rekao je Denis.
Međutim, uzrok paralize sna još uvijek je nepoznat, a ne zna se niti je li ona nasljedna. Kako bi to provjerili, Denis i njegovi kolege ispitali su više od 800 blizanaca i drugih braće i sestara u dobi između 22 i 32 godine na području Engleske i Walesa. Uspoređujući podatke jednojajčanih blizanaca, koji dijele većinu svojih gena, s podacima dvojajčanih blizanaca, koji dijele oko polovice svojih gena, istraživači su zaključili kako su geni odgovorni za više od 50% pojava paralize sna.
Također, otkrili su da je paraliza sna češća kod ljudi koji su tjeskobni, kod onih koji imaju teškoća sa spavanjem te onih koji su doživjeli stresna ili traumatska iskustva, kao što je teška bolest ili smrt u obitelji.
Istraživači su krenuli i korak dalje te proučili individualne gene koji bi mogli biti uključeni u pojavljivanje paralize sna, što dosad isto tako nije bilo istraženo. Pronađeno je kako osobe kod kojih je prisutna određena inačica gena nazvanog PER2 imaju veću vjerojatnost doživljavanja ovog fenomena. Denis dodaje kako ovo istraživanje, iako preliminarno, pokazuje da bi kontrola cirkadijurnih ritmova mogla biti povezana s pojavom paralize sna.
Zaključci su, međutim, ipak ograničeni nedostatkom većeg broja ispitanika, kao i nedostatkom ispitanika iz drugih dobnih skupina. Što je još važnije, istraživanje ne dokazuje da genetika ili stresni događaji uzrokuju paralizu sna, već samo da su povezani s tom pojavom. Tako npr. osoba koja je tjeskobna može zbog toga češće doživljavati paralizu sna, ali i doživljavanje paralize sna može osobu učiniti tjeskobnijom, objašnjava Denis.
„Najvažnija stvar koju smo naučili jest to da se čini da je paraliza sna nasljedna, te da su za to odgovorni geni koji utječu na obrasce spavanja i budnosti”, rekao je Denis.
Александра Х-Милошевић
23 veljače, 2015 kod 1:06 pm
jeste nasledna.
Možda Nisam
23 veljače, 2015 kod 3:14 pm
zasto mislis da je nasledno?
Александра Х-Милошевић
23 veljače, 2015 kod 3:42 pm
Zato sto se desava u porodici svima po babinoj liniji. Pa i meni.
Polarna Svijetlost
23 veljače, 2015 kod 5:11 pm
Meni je stara dozivljavala i ja sam.. :/
Renchi King
23 veljače, 2015 kod 1:11 pm
To je prilično užasan osjećaj…biti posve nemoćan i jedino što možeš jest natjerati svoj mozak da se probudi…brrrr….doživljeno već više puta s moje strane
Sandro Salopek
23 veljače, 2015 kod 1:17 pm
To je donekle meni bilo smijesno. Medutim, kad su mi se eksplozije u glavi pocele odvijat … nije bilo ugodno haha :P.
Denis Deno
23 veljače, 2015 kod 1:45 pm
Ja sam se na kraju poceo igrat s time hahah jedan alternativac me savjetovao da idem do kraja..naravno strah je bio prevelik:)
Renchi King
23 veljače, 2015 kod 1:57 pm
Kako se može s time igrati? Negdje je pisalo da ljudi koji provode dosta vremena igrajući video igrice RPG ili sl.,mogu u snu promijeniti tijek događaja…tj. utjecati na određene situacije iz sna:-)
zon1x
24 veljače, 2015 kod 9:54 pm
da stari, to sto si procitao je istina. igram igrice vec jedno 10ak godina sigurno i u zadnjih 4-5 god kad god sanjam nešto što mi ne odgovara, zastrašuje me ili slično, uspijem se probudit i iste sekunde ponovno zaspati sa svojim izmijenjenim scenarijem tog sna. baš dobro dođe 🙂
Zenun Ziberi
23 veljače, 2015 kod 2:51 pm
Tu se radi o dzinnskim napadima u snu, covjek je u tom trenutku najranjiviji samim time sto je u snu i nije svijestan, moze biti jedan dzinn ili grupa njih pa maltretiraju covjeka na svakojake nacine. Strah koji se javi kod covjeka u tom trenutku je enormno velik te u prisutnosti tog straha covjek se plasi probuditi iz sna, te samim time intenzitet agonije se pojacava. Naime sve sta treba uraditi je probuditi se tj. trgnuti se iz sna.
Ali naravno ni to nije jednostavno jer sve ovisi o podsvijesnom stanju covjeka tj. koliko je on svijestan toga sta mu se dogada.
Lela
23 veljače, 2015 kod 11:09 pm
Meni se to dogodilo par puta i nije me uopce bilo strah
Renchi King
23 veljače, 2015 kod 3:00 pm
Da…slažem se da je strah u snu vrlo intenzivan,užasan…a još je nevjerojatnije kad u budnom stanju analiziraš događaj koji te toliko prestravio ili ako to nekome pokušavaš prepričati…izgleda smiješno ili skroz bezazleno:-(
Marko Devčić
23 veljače, 2015 kod 3:03 pm
Ja sam naviko na to, pa svaki put duha ili kajj je vec steram u pm i onda je mir
Ivan Kovač
23 veljače, 2015 kod 3:44 pm
molitva,oče naš .zahvalnica na danu i noči .kako imaju džini i demoni tako imaju druga božija stvorenja Anđeli božiji i i dragi bog i sin božiji.Nemora značit posvijest i svijest um je nešto drugo duh je nešto drugo .Isus je kazao što ištite u moje ime u onoga koji poslao .Mnogo nas ima strast jaku .Znanost hoče dokasat što aparatura nevidi emocije tijela promijene boje a ima posvijest i svijest u nama koja stvara prekcije slike nemora značiti ptsp ili nemilim događajem .možda negativnim vibracijama energetski slana toj osobi.Večinom samce seksualna energija ili što čovijek osijeti u svijesnom stanju od svoje okoline,.Pisano nije se boriti protiv tijela nego zli duhova vibracija .nema ništa jače od oče naš milion puta u snu i u snu sam se molio.
Amir Alibabic
23 veljače, 2015 kod 4:16 pm
kad ovako dodje pa spomene dzine i sejtane na stranici “znanost”. pa jebem ti hranu
Venesa Vitić
23 veljače, 2015 kod 4:33 pm
al na stranici “znanost” niko jos nije psovao osim tebe, bar ja nisam vidila ! ne znam sta radis ovdje? to su neke osnove koje treba da naucis u zivotu.. kulturu neku valjda!
Ivan Kovač
23 veljače, 2015 kod 4:50 pm
https://www.youtube.com/watch?v=huT_g6_a_lg večina bolujemo od ljubavi.
Ivan Kovač
23 veljače, 2015 kod 4:55 pm
https://www.youtube.com/watch?v=17DirEKbGps .
Kristina Paris
23 veljače, 2015 kod 6:09 pm
Meni se desi da sanjam nešto jako strašno i neman čime da se obranim, radi straha se budim… U budnom stanju maštam o tom snu i koja bi mi stvar mogla pomoć ko obrana i kad zaspim desi se da nastavim sanjati taj san ali uz dodatak tog obrambenog rekvizita..
Renchi King
23 veljače, 2015 kod 6:14 pm
To je odlično ako možeš….ja od svoje “paralize” u snu ostajem i bez glasa…kada uvidim da se nemogu ni pomaknuti onda odlučim zvati upomoć..kad ono…ni glasa,ni glasića…i tada buđenje
Ivan Kovač
23 veljače, 2015 kod 7:13 pm
Jesi osijetio kao da si se probudio a nisi znaš da spavaš.što sa ovim fenomenom.ne samo ovim.ima dosta toga ovo večinom ide od nogu nožnih prstiu do butina kada ni noga ni ruka bilo je lucidnih snova nije ovdje za priću .samo molitva nema bez nje ništa zahvalit Bogu za dan i noć i za sve svoje i nepoznate i onoga koji ti čini zlo.zahvalit ujutro navečer svojim riječima ako neznaš nije bitno spavaš kao beba.sada če znanstvenici autosugestija.i ja se tri četri puta budim po dva tri sata spavam pa nastaviš to znam od prije straže tereni možda zbog toga i prije nom stop na oprezu a čovijek je najbudniji sat vremena.
Nekson Saric
23 veljače, 2015 kod 11:05 pm
mene kod te paralize muči što nemogu normalno disati , jer i pluća mi se slabo gibaju , trudim se pomaknuti se , i nekad uspjevam dozivati upomoć ili nešto vikati da me žena čuje i probudi , uspije nekada
Mirjana Stojnic Savkovic
24 veljače, 2015 kod 7:40 pm
Grozan osjecaj!!!! Nazalost imam cesto- kod mene se cesto desava kada sam “apsolutno prebukirana” poslom, obavezama i premorena! Jos uvijek nisam pronasla adekvatno rjesenje, ali sam se “uhvatila”, da sam u par prilika, se molila Bogu i govorila “Oce nas”……dali mi je tada pomoglo- ne znam?! Vjerovatno da, jer mi je to ostalo u sjecanju!
Mirjana Stojnic Savkovic
24 veljače, 2015 kod 7:45 pm
Ah da…….bas skoro, na drugom forumu smo o tome diskutovali, pa sam dosla do zakljucka- ako se sjecate, prije par godina je bilo jako puno “reportaza” o kidnapovanju od strane vanzemaljaca?!
Ja sam ubjedjena, da su ti ljudi imali ista iskustva kao i mi, samo sto su to pogresno protumacili?!
Vanja Rudić
23 veljače, 2015 kod 1:12 pm
Biljana Vukelić
Luka Ripli
23 veljače, 2015 kod 1:14 pm
Endi Da Jurica Kajić to je to sranje 😀
Nikola Miklec
23 veljače, 2015 kod 1:19 pm
Neugodno iskustvo osjecaj stvarnosti
Martina Grabić
23 veljače, 2015 kod 1:23 pm
Mia Zrno
Mia Zrno
23 veljače, 2015 kod 1:25 pm
ja sad evo ne znam jesam u 7% populacije ili 60% 😀
Ivona Grgić
23 veljače, 2015 kod 1:25 pm
Meni se to dosta puta desavalo i nije ni malo ugodno
Martina Kobetić Pušćenik
23 veljače, 2015 kod 1:29 pm
Odvratno iskustvo…iako, otkad imam djecu, nikad se nije pojavilo. Valjda sam toliko umorna da se ‘ ne stignem’ paralizirati 🙂
Marjanović Ivan
23 veljače, 2015 kod 1:30 pm
Nikol Jakesevic
Nikola Sokač
23 veljače, 2015 kod 1:35 pm
Maja Sokač
Maja Sokač
23 veljače, 2015 kod 1:43 pm
meni se to uglavnom događalo samo kad sam htjela (jedno ljeto kad sam pročitala par stvari i malo eksperimentirala, al sam se jednom toliko prepala da sam prestala :D). neku večer mi se samo od sebe, al bitno je ne otvarat oči inače je ful strašno 🙁
Nikola Sokač
23 veljače, 2015 kod 1:53 pm
meni je sad ok, navikne se covjek 😀 samo buka smeta nekad
Nikola Sokač
23 veljače, 2015 kod 1:35 pm
dobro je kad se covjek navikne, sad je vec i zabavno. jedino buka u usima bude nekad cudna..
Maja Šabanov
23 veljače, 2015 kod 1:38 pm
Darija Majanović vidi
Ana Horvat
23 veljače, 2015 kod 1:40 pm
Imala sam slična iskustva… i rekli su mi da se radi o paralizi sna, ali ja nisam bila paralizirana već sam se normalno mogla kretati. Bilo je daleko čudnije od ovog što sam pročitala
Josip Took
23 veljače, 2015 kod 2:50 pm
Ima sam ista iskustva kao mlađi, te godinama nisam znao šta je to dok nisam čitao o paralizi sna, iako isto tako nisam bio paraliziran, već sam se mogao kretati te se sjećam kako bih se pokrio dekom preko glave hah
Miloš Mišić
23 veljače, 2015 kod 1:41 pm
Kad ti se par puta desi nije vise tako strasno
Andrea Romcevic
23 veljače, 2015 kod 1:45 pm
Naucis zivjeti s tim
Helena Hecimovic
23 veljače, 2015 kod 1:49 pm
Fred Krajačić
Ka Ja
23 veljače, 2015 kod 1:54 pm
nema veze s vezom
Marija Bilić
23 veljače, 2015 kod 1:56 pm
Antonela Beljan
Antonela Beljan
23 veljače, 2015 kod 8:54 pm
Uh nisam ju dugo dozivjela.. mozda mi cak i fali 😛
Dijana Ferenčak
23 veljače, 2015 kod 2:02 pm
Jelena Pavić |-O
Paula Grdovic
23 veljače, 2015 kod 2:03 pm
Genza Lučić Elvis Lucic pročitajte
Iva Glamuzina
23 veljače, 2015 kod 2:06 pm
Dabar Dabrovski
Katarina Klarić
23 veljače, 2015 kod 2:06 pm
Mihael Štajduhar 😮
Mihael Štajduhar
23 veljače, 2015 kod 2:46 pm
Blago tebii
Paula Grdovic
23 veljače, 2015 kod 2:06 pm
Nisam nikad doživjela nista slično, ali sam čula puno puta od bližnjih taj osjećaj , kao, budan si , i netko ili nešto te napada!! Vidiš to nešto da te gusi ili sl., i ne možeš se mrdnuti … U Dalmaciji to zovu Mora ! ( bez noćna 🙂 )! I , jel to paraliza sna??
Damira Daša Murić
23 veljače, 2015 kod 2:09 pm
Schizophrenia paranoidea i katatonija, pocetna faza ja bih rekla. Um je cudnovata stvar! Paraliza i cudovista→nisu stvarni→ To paranoidni um radi tijelu. Nasljedno je i nema veze sa stresom vec sa organskom osnovom mozga.
Možda Nisam
23 veljače, 2015 kod 3:14 pm
ne bih se slozila s tobom.
Polarna Svijetlost
23 veljače, 2015 kod 5:10 pm
onda smo svi shizofreni sta smo to dozivili.osvrni se po komentarima koliko je ljudi imalo to iskustvo
Damira Daša Murić
23 veljače, 2015 kod 5:12 pm
Pa i ne treba da se slaze sa mnom niko, sa psiholoskog aspekta dajem zakljucak. 🙂 a svako ima pravo da vjeruje u sta zeli, pa i u cudovista! 😉
Adnan Duzic
23 veljače, 2015 kod 7:42 pm
Jako pronicljiv zakljucak, obzirom na vas aspekt trebali bi ste znati vise. Ovako ispadate smijesni
Damira Daša Murić
23 veljače, 2015 kod 8:30 pm
Ne treba niko da kaze da je neko smijesan zbog svog misljenja koji je proistekao iz nekog ucenja. Niko ne kaze da je moje ili vase tacno 100%. Razmjenjujemo misljenja (a mnogi i iskustva). Ne osporava se tacnost postojanja ovih aktivnosti, nego se prica o tome sta moze biti i kako nastaje.
Tomislav Vrbanić
23 veljače, 2015 kod 2:41 pm
doživio sam par puta i strašno je da si svjestan svega a nemožeš se pomjeriti
Mateja Strbac
23 veljače, 2015 kod 2:51 pm
Doživjela!!!
Tena Kovačević Ex Brnčić
23 veljače, 2015 kod 2:54 pm
Monika Eršek
Monika Eršek
23 veljače, 2015 kod 2:55 pm
:/
Tena Kovačević Ex Brnčić
23 veljače, 2015 kod 2:57 pm
:/
Josip Took
23 veljače, 2015 kod 2:57 pm
Goran Tosic
23 veljače, 2015 kod 2:58 pm
Kad mi se net ukoči,strašnije se osećam nego sa tom paralizom u snu i ostalim “morama”
Antonio Toni
23 veljače, 2015 kod 3:28 pm
Nevjerojatno! To se meni jedanput bilo dogodilo (prije pola god) a do sada nisam znao da je to neka pojava. Mislio sam ako nekome pocmem pricati o tome, taj ce kazat da sam lud i da sanjam 😀
Evo bas ovako kao na ovoj slici je bilo, samo sta sam spavao bocno a izgledalo je kao da mi je neko ili nesto paranormalno vrsio pritisak rukama na rame i glavu. Doista ruzan osjecaj kada ti mozak naređuje da se pokrenes a ti ne osjecas tijelo (paraliza) i pokusavas dozvati ali jednostavno ne mozes…… Brrrrrrrr… ne ponovilo se 😀
Marina Mršić
23 veljače, 2015 kod 3:41 pm
Uzas meni se nekoliko puta dogodilo …jednom me uhvatilo u laganom snu tolika sila vristala sam u sebi i plakala i dozivala a zapravo se nisam mogla pomaknuti niti otvoriti oci i onda je crna sjena otisla sa mene….tad sam jedino vidjela inace samo osjetim paralizu!!! Skocila sam iz kreveta i nisam spavala vise do jutra,s vremenom se covjek privikne:(
Александра Х-Милошевић
23 veljače, 2015 kod 3:43 pm
Da, to je neka od stvari protiv koje se ne bori…prodje.
Zac Amer
23 veljače, 2015 kod 4:04 pm
Da, obično djeca koja su u djetinjstvu plašena koje kakvim vješticama i sl. imala su paralize sna, baš kako se objašnjava u tekstu, nekima se to nastavi i kasnije u odrasloj dobi, ali rijeđe! Tu je sad važan dio koji kaže da su mišići paralizirani, a mozak se naglo ‘probudi’, ali ne može uhvatiti kontakt sa miřičima da se i oni ‘probude’ pokrenu, što dovodi do mučnog stanja! Neki ljudi si pomažu tako da imaju mogučnost micanja samo jedne noge ili ruke ili čak otvaranje jednog oka pa vide…, ali kad se na kraju trznu iz sna, uoče da je to u ‘večini’ slučajeva iluzija! VAŽNO! Da bi si ljudi pomogli koliko-toliko, NIJE DOBRO jesti ŠEĆER, SLASTICE pred spavanje, naročito pred zoru, po opet otiči leči nazad u krevet, gotovo je sigurno da će imati jutarnju paralizu sna koja je najgora, JER ŠEČER JE TAJ (NE MED) KOJI STVARA PPARALIZU MIŠIČA: TO JEST PARALIZU SNA! Pa ti sad vidi jack! ; ))
Biljana Vukelić
23 veljače, 2015 kod 4:56 pm
nema ti to veze. ja to doživljavam redovno. kad sam premorena puno češće. ne jedem šećere. ono sto sam ja shvatila iz toga je da zapravo si kao polubudan. svestan tijela i osjecas paraliziranost mišića (to je normalno dok spavas i obično nisi svjestan toga) pa zbog te paralize doživiš užasan strah, pa ti mozak koji je počeo spavati iz podsvijesti baca baš zbog straha taj užasan jeziv osjećaj i slike koje vidiš, ili zvukove koje čuješ. ja sam se s vremenom prestala bojati pa sad doživljavam vrlo ugodna iskustva. vrlo često prelazim iz paralize u lucidno sanjanje. ali ja to već 15 godina doživljavam. prve “snove” koje sam tad doživljavala su odvratni, neki moji prijatelji nisu mogli ni slušati sta sam proživljavala. iako dobro si opisao šta s ezapravo događa.
Zac Amer
23 veljače, 2015 kod 4:05 pm
Da, obično djeca koja su u djetinjstvu plašena koje kakvim vješticama i sl. imala su paralize sna, baš kako se objašnjava u tekstu, nekima se to nastavi i kasnije u odrasloj dobi, ali rijeđe! Tu je sad važan dio koji kaže da su mišići paralizirani, a mozak se naglo ‘probudi’, ali ne može uhvatiti kontakt sa miřičima da se i oni ‘probude’ pokrenu, što dovodi do mučnog stanja! Neki ljudi si pomažu tako da imaju mogučnost micanja samo jedne noge ili ruke ili čak otvaranje jednog oka pa vide…, ali kad se na kraju trznu iz sna, uoče da je to u ‘večini’ slučajeva iluzija! VAŽNO! Da bi si ljudi pomogli koliko-toliko, NIJE DOBRO jesti ŠEĆER, SLASTICE pred spavanje, naročito pred zoru, po opet otiči leči nazad u krevet, gotovo je sigurno da će imati jutarnju paralizu sna koja je najgora, JER ŠEČER JE TAJ (NE MED) KOJI STVARA PPARALIZU MIŠIČA: TO JEST PARALIZU SNA! Pa ti sad vidi jack! ; ))
Zac Amer
23 veljače, 2015 kod 4:05 pm
Da, obično djeca koja su u djetinjstvu plašena koje kakvim vješticama i sl. imala su paralize sna, baš kako se objašnjava u tekstu, nekima se to nastavi i kasnije u odrasloj dobi, ali rijeđe! Tu je sad važan dio koji kaže da su mišići paralizirani, a mozak se naglo ‘probudi’, ali ne može uhvatiti kontakt sa miřičima da se i oni ‘probude’ pokrenu, što dovodi do mučnog stanja! Neki ljudi si pomažu tako da imaju mogučnost micanja samo jedne noge ili ruke ili čak otvaranje jednog oka pa vide…, ali kad se na kraju trznu iz sna, uoče da je to u ‘večini’ slučajeva iluzija! VAŽNO! Da bi si ljudi pomogli koliko-toliko, NIJE DOBRO jesti ŠEĆER, SLASTICE pred spavanje, naročito pred zoru, po opet otiči leči nazad u krevet, gotovo je sigurno da će imati jutarnju paralizu sna koja je najgora, JER ŠEČER JE TAJ (NE MED) KOJI STVARA PPARALIZU MIŠIČA: TO JEST PARALIZU SNA! Pa ti sad vidi jack! ; ))
Katarina Ljubičić
23 veljače, 2015 kod 4:08 pm
Slavica Znaor
Slavica Znaor
23 veljače, 2015 kod 4:20 pm
Brrr, odvratno!
Andrijana Pavlović
24 veljače, 2015 kod 5:54 am
Slave, zar i ti?!?
Slavica Znaor
24 veljače, 2015 kod 6:57 am
Da, daaa!
Andrijana Pavlović
24 veljače, 2015 kod 11:21 am
Nazalost! :((( razmijenit cemo iskustva! 😀
Ivan Zvonimir Kovačević
23 veljače, 2015 kod 4:14 pm
Ante Krajina
Ante Krajina
23 veljače, 2015 kod 5:01 pm
Hahahha da ti pravo kazem odavno je nisam ima xD zazelio sam je se xD
Ivan Zvonimir Kovačević
23 veljače, 2015 kod 5:15 pm
Haha ne.bi ti bio u kozi
Ante Krajina
23 veljače, 2015 kod 5:27 pm
Ha slusaj ipak mislim da bi ti zlato dobro stajalo 😛
Ivan Zvonimir Kovačević
23 veljače, 2015 kod 5:49 pm
Hahah to bi sigurno
Domagoj Rubil
23 veljače, 2015 kod 4:30 pm
Dozivio vec…uhh
Barbara Klara Kukolj
23 veljače, 2015 kod 4:33 pm
Mogli ste ici korak dalje i napisati tehnike kako pokusat kontrolirati
Biljana Vukelić
23 veljače, 2015 kod 5:04 pm
Već 15 godina doživljavam. i da kad sam pod stresom ili jako umorna i ne mogu zaspati obavezno ju imam. nekad i nekoliko puta po noći. pa sse desi da ju nekoliko mjeseci uopce nemam. i moj stari je to doživlavao tako da moguće da je nasljedno. no ono sto sam ja naučila iz toga je da kad se prestanete bojati više nema gadnih halucinacija, niti zvukova. zaprvo strah je i razlog zašto sam dozivljavala te ružne halucinacije jer mi je podsvijest to kreirala. sad je čak i ugodno i vrlo često idem u lucidan san poslje. koliko god je ovo odvratno iskustvo s vremenom sam shvatila koliko je mozak moćan. Ako nekom trebam za istraživanje o paralizi spavanja zovite me 😀
Zlatan Velagic
23 veljače, 2015 kod 5:13 pm
Ma ne treba … jedan je dan
Maja Tolić
23 veljače, 2015 kod 5:46 pm
Kuma čitaj Marko Raspudić
Drazen Zabjacan
23 veljače, 2015 kod 8:05 pm
GLUPOST !
Takozvanu paralizu sna Mogu izazvat kad god pozelim . Nazalost.
I nema veze sa stresom ili nekim vanjskim utjecajem. Veg godinama spavam sa svjetlom kraj kreveta jer kad spavam u potpunom mraku cudne pojave me snadu a jedna od tih je i paraliza sna koju mogu koncentracijom i sam izazvat.
Mladenka Jovicic
23 veljače, 2015 kod 7:36 pm
Sve sam to prosla i mislila sam da nisam normalna ili da me posjecuju demoni,ali otkada imam macku rijeseni su vi moji problemi,imam sigurnost.
Valentino Rušidi
23 veljače, 2015 kod 7:37 pm
Maja Šabanov i ti isto?
Irma Novosel
23 veljače, 2015 kod 7:50 pm
vrlo neugodno iskustvo 🙁
Andrea-Lea Leic
23 veljače, 2015 kod 8:18 pm
meni se dogodilo dva puta.na netu sam slučajno naišla na to i saznala da se radi o paralizi sna a ne o nekom opsjedanju demona ili tko zna čega.jedino mi nije jasno, zašto nas je većina u mraku stvorila istu sliku tog malog okruglog bića, oštrih kanđži što nam sjedi na prsima…..a nitko ga zaista nije vidio….
Dino Juricev Non Grata
23 veljače, 2015 kod 11:22 pm
Ja sam ga vidio…
Anamari Vujica
23 veljače, 2015 kod 8:25 pm
Nista niste dokazali,a ni puno rekli.A sto je um?Neznamo!
Mateo Čalušić
23 veljače, 2015 kod 8:59 pm
Ivan Rajkovača
Marko Dramac
23 veljače, 2015 kod 9:40 pm
Mirza Mesic Nikol Jakesevic
Dino Juricev Non Grata
23 veljače, 2015 kod 11:06 pm
Ja znam o čemu je rječ, to nisu fenomeni percepcije vezani za stanja izmeďu jave i sna, vrlo dobro znam i Vi želite objasniti na prihvatljiv način. No.., ja znam i drugi koji su uspjeli se pomaknuti i vidjeti..
to su Demooniii, povampirene astralne projekcije još neumrlih pripadnika hrvatske demonske zajednice.
Oni te ukoče i ne možeš ništa vidjeti drugo , ni osjetiti ni čuti osim onog što oni nam odrede.
Zdravo Marijo milosti puna…
Tena Papiga
23 veljače, 2015 kod 11:13 pm
Tomislav Tonković
Iva Gljiva
23 veljače, 2015 kod 11:32 pm
Btj spavala sam sa upaljenim svjetlom zbog toga hahah.. odvratno nesto.. odvratno!!!
Josip Dijana Ivić
23 veljače, 2015 kod 11:32 pm
Dozivila..nije ni malo ugodno,dugo sam trazila prave odgovore..
Zdenka Luca
24 veljače, 2015 kod 1:13 am
Dva puta sam doživjela
Kristina
24 veljače, 2015 kod 8:49 am
Ja sam prilikom paralize sna, grčevito se pokušavajući pomaknuti spontano izašla iz tijela, tj “podigla se” u sjedeći položaj u krevetu, ali kad sam uspjela otvoriti oči skužila da jos uvijek ležim
Ivy Lo
24 veljače, 2015 kod 12:57 pm
Kakve gluposti…….!
Ivica Kičmanović
24 veljače, 2015 kod 7:47 pm
ti je prirodno i normalno stanje, a događa se zato jer tijelo zaspe prije uma, to je jedan od prvih koraka ka astralnoj projekciji, a to je spiritualna pojava, zato mainstream znanstvenici tapkaju u mraku, jer hoce duh dokazat jednađžbama
Maurus Ružica
24 veljače, 2015 kod 10:47 pm
Cosa Nostra
Martina Babić
24 veljače, 2015 kod 11:03 pm
Spavala sam i odjednom mi je neki pas agresivan skocio s poda direkt u facu. Nisam se mogla probudit, zvala sam sestru al nisam mogla izustit ni glasa. Jedva sam se uspjela trgnut da se probudim…samo jednom je to bilo sa psom, inace dozivim pritisak na prsima i ne mogu se pomaknut…
Ivan Gajzer
25 veljače, 2015 kod 12:57 pm
Nešto slično prolazim nekoliko puta godišnje nekih 10-12 godina, ali u različitim intervalima. No kod mene je drugačije. Kao prvo, samo 2 puta sam bio paraliziran, svaki ostali put potpuno pokretan, no niti jednom se nije radilo o ovakvom “entitetu”, nego nekim malim siluetama, veličine petogodišnjeg djeteta, koje nikada nisu bile na meni, nego su se kretale po prostoriji, te su jednom dodirivali curu pored mene. Svaki sam put osjetio blago podrhtavanje. No najgori slučajevi su bili kada sam potpuno pokretan bio…jer tada, od straha sam htio upaliti svjetlo iznad kreveta. Iako sam stisnio prekidač i ČUO I OSJETIO klik, svjetlo se nije palilo, nakon čega sam skupio hrabrosti i ustao se iz kreveta, pokušao upaliti veliko svjetlo, no isto – osjetim i čujem klik, a svjetla NEMA…tada mi je netko od staraca ušao u sobu, jer su čuli da da vičem ili vrištim…nekako mi to ne spada i nikakvu paralizu, jer u trenutku buđenja, stajao sam pored vrata sobe i prekidača od svjetla…
Kiki Dee
7 ožujka, 2015 kod 10:51 pm
Meni se to desilo par puta, osjecaj je bio vrlo neugodan jer sam bila budna, otvorenih ociju, a nisam se mogla pomaknuti ili nesto reci. Nisam vidjela nikakve “strasne prikaze” kraj sebe, sve oko mene je bilo sasvim normalno.
Nakon par sekundi “jakog koncentriranja i skupljanja snage” uspjela sam pomaknuti dio tijela i paraliza je nestala.