Connect with us

Znanost

Psihologija

Pareidolija – viđenje lica na neobičnim mjestima

Iako su tek rijetki čuli za pojam pareidolije, većina ljudi ju je doživjela.

pareidolia

Pareidolija je psihološki fenomen u kojem ljudi percipiraju nekakvo značenje u apstraktnom stimulusu. Jedan od najčešćih primjera pareidolije je gledanje oblaka – mnogi su ljudi proveli neko vrijeme gledajući u oblake i tražeći oblike u njima. Osim toga što se može vidjeti, pareidolija može biti i auditivna.

Psiholozi koji se bave razvojem čovjeka pokušali su brojnim teorijama objasniti pareidoliju. Ona često poprima oblik u kojem ljudi prepoznaju ljudsko lice u apstraktnim objektima poput peciva ili kamena. Neki stručnjaci smatraju da je razlog tome to što su ljudi „programirani” tako da prepoznaju druge ljude i da zbog toga vide ljudska lica tamo gdje ona ne postoje. Osim toga, ljudi su kroz vrijeme naučili paziti na predatore i zbog toga njihov mozak pretjerano reagira na nešto što izgleda kao potencijalna prijetnja.

Nouchine Hadjikhani s Harvarda smatra da je pareidolija zapravo evolucijsko naslijeđe – ljudi su evoluirali tako da zapažaju lica od rođenja. „Novorođenče staro tek nekoliko minuta svu će svoju pozornost usmjeriti na nešto što ima općenite karakteristike lica, a ne na nešto što ima iste elemente, ali je nasumično raspoređeno.”

Neuroznanstvenik sa Sveučilišta Northwestern mišljenja je da je pareidolija posljedica načina na koji naš mozak procesuira informacije. Prema njemu, mozak konstantno filtrira linije, oblike i boje i, dajući im značenje, čini te slike smislenima povezujući ih sa stečenim znanjem. No, ponekad stvari koje su dvosmislene povezujemo s nečim što možemo jednostavnije imenovati i identificirati.

Neuroznanstvenica sa Sveučilišta u Londonu Sophie Scott smatra da pareidolija može biti rezultat ljudskih očekivanja. „Činjenica da netko vidi lik Isusa u tostu više govori o njegovim očekivanjima i o tome kako interpretiraju svijet na temelju tih očekivanja nego o tome što se doista nalazi na tostu.”

Koji god uzrok bio u pitanju, ovaj psihološki fenomen poprima različite oblike. Čovjek na Mjesecu (The Man on the Moon) poznati je primjer pareidolije. Kulture diljem svijeta stvorile su neku vrstu mita na temelju pareidolijskih slika ljudskog lica na Mjesecu. Lica religijskih likova na voću također su primjeri pareidolije. Ponekad se umjetnici služe ovim fenomenom kako bi ugradili skrivena značenja u svoja djela.

Racionalna objašnjenja pareidolije nisu uvijek poželjna, pogotovo u slučajevima kada ljudi vjeruju da vide neki lik u kojem vide religijsko značenje. „Napad” na valjanost i istinitost onoga što ljudi vide često se tumače kao napad na samu religiju. Ljudi koji su doživjeli religijsku pareidoliju često se suočavaju s teškim životnim problemima, što ih dovodi do želje i potrebe da ostvare povezanost s Bogom.

Mnogi ljudi dožive pareidoliju u nekom trenutku života – bilo da šeću šumom, slušaju glazbu ili se odmaraju na plaži. Nekad je ona rezultat emotivnog stanja osobe, a nekad je potpuno slučajna. Razlike u tome kako ljudi percipiraju stvari mogu objasniti zašto neki ljudi vide određene oblike u apstraktnim slikama i zašto neki čuju stvari koje drugi ne čuju.

Izvor: WiseGeek / BBC

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...

Babuške su zle.

21 komentar

21 Comments

  1. Damir Vranešević

    26 ožujka, 2014 kod 12:58 pm

    Svaki put dok kenjam vidim negdje na pločicama neko lice…i tako od malena. Nije to loše, problem je jedino što nikad ne kenjam sam…

  2. Dejan Dejo Vranić

    26 ožujka, 2014 kod 1:00 pm

    vidđao sam lice od miše ovača na jednm drvetu nitko mi nije vjerovo ma koliko im ja pokazivao i objašnjavao gdje ga vidim

  3. Sonja Ratković

    26 ožujka, 2014 kod 1:03 pm

    Ahahhahah

  4. Diana Kendes

    26 ožujka, 2014 kod 1:16 pm

    Dali bi nam znanost isto ime koristila i za one koji dok pricaju sa nekim svojim vide i lik nekoga drugoga
    Ili mozda postoji netko ko pokusava otvoriti oci covjecanstvu

  5. Tihana Šimić

    26 ožujka, 2014 kod 1:44 pm

    Na primjer naša “Ajdovska deklica” (deklica = curica), u slovenskim planinama…

  6. Čarls Darvin

    26 ožujka, 2014 kod 1:52 pm

    Lijepo objasnjenje 😉

  7. Darko Todorovic

    26 ožujka, 2014 kod 2:05 pm

    Desava mi se,i to veoma cesto i svuda..Evo recimo uslikao sam jednu pojavu tripujucu da vidim vanzemaljca ili tako nesto,a u stvari ovo je samo trag u snegu…

  8. Andrej Ontl

    26 ožujka, 2014 kod 2:57 pm

    jedan od najcescih primjera je mijesec

  9. Tea Ma

    26 ožujka, 2014 kod 3:37 pm

    Oduvijek zapažam lica u različitim stvarima, pojavama. Fora.

  10. Elvira Maric

    26 ožujka, 2014 kod 4:44 pm

    ♡♥

  11. Foger Roderer

    26 ožujka, 2014 kod 6:39 pm

    profesionalna deformacija

  12. Maja Zmaja

    26 ožujka, 2014 kod 7:20 pm

    bolest? :PP simpatična bolest haha

  13. Cr Ni

    27 ožujka, 2014 kod 2:25 pm

    Hašiš ljudi,hašiš!

  14. Narayan Hrvoyeah

    16 listopada, 2014 kod 11:11 am

    pareidolia

  15. Tea Vuković

    16 listopada, 2014 kod 12:16 pm

    predobro 🙂

  16. Denis Rajcevic

    16 listopada, 2014 kod 1:47 pm

    Lav 🙂

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh