Jestivi insekti odlična su alternativa uobičajenim izvorima mesa zbog više razloga. Naime, oni su jeftini i mnogobrojni, a i dobar su izvor proteina i masti, kao i vitamina i minerala.
U mnogim zemljama jedenje insekata ne izaziva nikakvo čuđenje, a koliko ukusni se oni čine uvelike ovisi o kulturi u kojoj je osoba odrasla. Analize tih jestivih insekata pokazale su da postoje velike varijacije u njihovom sastavu i hranjivim vrijednostima, pa tako postoje razlike s obzirom na vrste insekata, stupanj njihovog razvoja, pa čak i s obzirom na njihovu prehranu. U svijetu postoji oko 2.000 različitih vrsta jestivih insekata, a u nastavku se nalaze neke od njihovih boljih primjera.
Skakavci
Insekti su općenito poznati po tome što sadrže mnogo proteina, a skakavci i zrikavci (Orthoptera) po tome se ističu. Skakavci koji pružaju najveću količinu proteina su skakavci po imenu chapulines iz Meksika, u kojima udio proteina može biti visok čak i do 77,13%. Zanimljivo je kako je njihov udio proteina mnogo veći od biljaka kojima se ti skakavci obično hrane, kao što su kukuruz, grah ili alfalfa, a obično se jedu uz guacamole umak i tortilje. Skupljanje tih skakavaca s poljoprivrednih polja umjesto korištenja pesticida ne bi samo pomoglo u njihovom kontroliranju kao nametnika i smanjilo kontaminaciju tla i vode, već bi moglo pružiti dodatni izvor hrane i prinosa.
Palmine ličinke
Ove ličinke kukca poznatog kao crvena palmina pipa uvelike se konzumiraju u zemljama Amerike (Rhynchophorus palmarum), jugoistočnim područjima Azije (Rhynchophorus ferrugineus) te tropskim područjima Afrike (Rhynchophorus phoenicis). Ličinke afričke palmine pipe sadrže čak i do 69,78% masnoće. Kako se prže u vlastitoj masnoći, u njihovoj pripremi nije potrebno nikakvo dodatno ulje, a često se jedu i svježi. Masnoće su drugi glavni sastojak insekata, a u hrani predstavljaju najveći izvor energije.
Od svih vrsta hrane dobivenih od životinja kojima se hrane ljudi u istočnom Paragvaju, ove ličinke su najbolji izvor energije, čak bolji od meda, zbog čega se uspoređuju s prirodnim energetskim pločicama. Nezasićene masne kiseline su također veoma zastupljene u ovim jestivim insektima, a u njima se može naći više polinezasićenih masnih kiselina (omega-6 i omega-3) nego u piletini ili ribi. Rhynchophorus phoenicis je vrsta koja je posebno bogata navedenim polinezasićenim masnim kiselinama, a osim toga ona sadrži i linolenske i alfa-linolenske kiseline, odnosno dvije esencijalne masne kiseline osobito važne za zdrav razvoj djece i dojenčadi.
Neki domoroci u jugoistočnim područjima Azije već su počeli uzgajati palmine ličinke, kao npr. već spomenutu vrstu pod imenom Rhynchophorus ferrugineus koja raste na sago palmama. Na tim drvećima ličinke se puštaju da slobodno rastu umjesto da ih se uništi, a nakon jednog do tri mjeseca na jednom deblu može se naći čak i do 100 ličinki. U Tajlandu je već počeo lakši način uzgoja ličinki u unutrašnjim prostorima. Što se tiče teksture i okusa tih ličinki, opisuju se kao kremaste kad se konzumiraju svježe, a slatke kad su pržene.
Gusjenice
Većina jestivih insekata ima jednaku ili veću količinu željeza od govedine, koja ima udio željeza od 6 mg na 100 g govedine, no vrsta gusjenica pod imenom Imbrasia belina sadrži udio željeza od čak 31 do 77 mg na 100 g gusjenica. Ova vrsta gusjenica jedna je od najčešće konzumiranih i ekonomski isplativih jestivih insekata u južnoj Africi, a mogla bi imati veliku ulogu u rješavanju problema nedostatka željeza u prehrani. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, nedostatak željeza je najrašireniji i najčešći svjetski poremećaj prehrane. U zemljama u razvoju, za čak otprilike polovicu žena u trudnoći i oko 40% predškolske djece vjeruje se da su anemična, što je stanje uzrokovano upravo nedostatkom željeza u prehrani.
Dosadašnji pokušaji uzgajanja navedenih gusjenica u svrhu prehrane imali su pozitivne rezultate, no prije nego što se one mogu početi šire koristiti, moraju biti riješeni još brojni problemi, kao što je podložnost virusnim i bakterijskim bolestima.
Crvi brašnara
Ovi crvi zapravo su ličinke kukca brašnara, a za zapadnu prehranu i masovnu proizvodnju zanimljivi su zbog toga što je njihova ukupna nutritivna vrijednost usporediva s govedinom. Osim toga, ovo je endemska vrsta u umjerenoj klimi kao što je klima u Europi, a već je počeo njihov masovni uzgoj u industriji ljubimaca i za hranjenje ptica. Nekoliko kompanija koje proizvode navedene crve u Nizozemskoj već sad koriste svoja znanja i postrojenja kako bi počeli s masovnom proizvodnjom crva za prehranu ljudi.
Važno je navesti kako je ekološki otisak proizvodnje crva mnogo niži od onog za proizvodnju govedine, ali i od onih za proizvodnju mlijeka, piletine i svinjetine. Iako proizvodnja crva zahtijeva otprilike iste količine energije, ispušta se manje stakleničkih plinova (npr. ispušta se manje metana nego kad se radi o uzgoju krave), a zahtijeva i znatno manju površinu zemlje te manju potrošnju vode.
Crvi se mogu bez teškoća prerađivati u hrani, pa tako preliminarni rezultati eksperimenata koji su provođeni na Sveučilištu Wageningen pokazuju da je tekstura i okus prerađene hrane koja je sadržavala crve bila veoma dobro prihvaćena od zapadnih potrošača.
Ličinke muha
Ličinke muha pod imenom Hermetia illucens odlične su za hranjenje životinja, ali i u prehrani ljudi. Osušene ličinke ovih muha sadrže 42% proteina i 35% masnoća, dok se žive ličinke sastoje od 44% suhe tvari, zbog čega bez teškoća mogu biti pohranjene duže vrijeme. Pronađeno je kako, kad se ličinke koriste kao komponenta u cjelovitoj prehrani, podržavaju zdrav rast kod različitih životinja, npr. pilića, svinja, kalifornijskih pastrva i somova.
Kad se ove ličinke koriste za hranjenje životinja, uzgajanje i korištenje ličinki može pomoći u smanjivanju količine životinjskog izmeta, neugodnih mirisa, kao i zagađujućeg potencijala za 50 do 60%, a osim toga, može se smanjiti broj štetnih bakterija, kao što su Escherichia coli i salmonela. Što se tiče mjesta uzgoja ovih ličinki, postoji mogućnost njihovog uzgajanja na vanjskim, ali i unutarnjim prostorima.
