Ako ste mislili kako su obične crne rupe, kakve nastoji objasniti Opća teorija relativnosti, stvarno čudni objekti, što onda reći na crnu rupu smještenu u peterodimenzionalnom svemiru, čije su ponašanje nedavno uspješno simulirali znanstvenici sa University of Cambridge.
Koristeći resurse superračunala COSMOS, kao najmoćnijeg računala u Europi, koje je u stanju obaviti 38.6 trilijuna računskih operacija u sekundi, znanstvenici su osmislili računalni model s ključnom pretpostavkom kako se naš svemir sastoji od pet ili više dimenzija. Rezultati koje su dobili ostavili su ih jednostavno bez riječi, budući je model pokazao kako bi gravitacija u takvom tipu crne rupe bila toliko intenzivna i neuobičajena da bi jednostavno srušila Teoriju relativnosti.
I dok većina ljudi crnu rupu obično zamišlja kao neku vrstu slivnika u prostoru, koji guta sve što mu se približi, klasična crna rupa vjerojatno je sličnija onoj u znanstveno-fantastičnom filmu Interstellar, gdje je prikazana kao sferični objekt. Međutim, crna rupa koja se nalazi u peterodimenzionalnom svemiru imala bi oblik tankog prstena, koji bi s vremenom postajao sve tanji i nepravilniji, formirajući niz „nabreklina“, a što bi u konačnici imalo za posljedicu pucanje navedenoga i stvaranje novih prstenastih crnih rupa iz spomenutih „nabreklina“.
Takve crne rupe stvarale bi neopisivo jaku gravitaciju, opisanu kroz termin tzv. ultragravitacijskih prstenova, što bi u konačnici dovelo do stvaranja tzv. ogoljene singularnosti, kao objekta toliko čudnog da ga nije moguće objasniti zakonima nama poznate fizike.
Naime, Opća teorija relativnosti polazi od pretpostavke kako materija u svemiru zakrivljuje prostorvrijeme, a što se očituje kroz gravitaciju. Iako je u proteklih 100 godina navedena prošla cijeli niz testova svoje utemeljenosti, zaključno s nedavnim otkrićem gravitacijskih valova, postojanje ogoljene singularnosti moglo bi ju dovesti u pitanje. Podsjetimo, u četverodimenzionalnom svemiru, singularnost objašnjavamo kao središnju točku unutar crne rupe, gdje je gravitacija najača. Pritom je singularnost skrivena od „normalnog svemira“ tzv. obzorjem događaja, kao točkom s koje nema povratka, odakle više ni svjetlost ne može pobjeći iz zagrljaja crne rupe.
„Sve dok su singularnosti skrivene iza obzorja događaja, dotične ne prave probleme i Opća teorija relativnosti funkcionira – a ‘kozmička cenzorska pretpostavka’ kaže kako je navedeno uvijek slučaj. Sve dok je ‘kozmička cenzorska pretpostavka’ utemeljena, možemo bez većih problema predvidjeti budućnost izvan crnih rupa“, izjavio je Markus Kunesch, teorijski fizičar pri University of Cambridge.
„Ako postoji ogoljena singularnost, Opća teorija relativnosti ne funkcionira. A ako Opća teorija relativnosti ne funkcionira, sve se okreće naopačke, zato jer gubi sposobnost predviđanja te ju nije moguće smatrati jedinom teorijom koja objašnjava svemir“, objasnio je Saran Tunyasuvunakool, jedan od članova tima.
Ako je naš svemir četverodimenzionalan, onda nema problema, budući u takvom ne mogu postojati ogoljene singularnosti. Međutim, izvjesnije je kako je svemir višedimenzionalan, gdje neki fizičari smatraju kako postoji čak 11 dimenzija. Kako bilo, očekuje se da će upravo Large Hadron Collider dokazati ili opovrgnuti postojanje viših dimenzija.
I dok je moguće kako Teorija relativnosti ne funkcionira u višim dimenzijama, očigledno je kako dotična funckionira u četverodimenzionalnom svemiru. Stoga bi prof. Kunesch i njegov tim željeli ustanoviti što je toliko posebno u četverodimenzionalnom svemiru da ogoljena singularnost nije moguća u navedenom. „Ako kozmička cenzura ne funkcionira u višim dimenzijama, tada možda moramo istražiti što je toliko posebno u četverodimenzionalnom svemiru da dotična tu funkcionira“, konstatirao je Tunyasuvunakool.
Konačno, ako želite saznati nešto više o višim dimenzijama, preporučujemo vam video u nastavku, gdje prof. Michio Kaku jednostavnim jezikom nastoji objasniti o čemu je riječ.
CREDIT: Big Think
Izvor: University of Cambridge
