Povećanje proizvodnje palminog ulja, čestog sastojka u obrađenoj hrani, sapunima i proizvodima za osobnu njegu, vodi do uništenja prašuma i oslobađanja ogromnih emisija ugljičnog dioksida, navodi se novoj studiji koju su proveli istraživači s američkih sveučilišta Stanford i Yale. Studija je objavljena u časopisu Nature Climate Change, a pokazuje da je krčenje šuma za razvoj nasada za proizvodnju palminog ulja na indonezijskom otoku Borneo postalo značajan globalni izvor emisija ugljičnog dioksida.
Procjenjuje se da će širenje plantaža donijeti više od 558 milijuna tona ugljičnog dioksida u atmosferu u 2020. godini. Za usporedbu, to je više od svih sadašnjih emisija fosilnog goriva u gospodarski razvijenoj Kanadi.
Indonezija je vodeći proizvođač palminog ulja i palminog kernel ulja, koja zajedno čine više od 30% svjetske potrošnje biljnog ulja, a koje se može koristiti i za proizvodnju biodizela. Najveći dio širenja indonezijskih plantaža za palmino ulje događa se na otoku Borneo, poznatom i kao Kalimantan. Plantaže zauzimaju 32% zemljišta u nizinama izvan zaštićenih područja na Kalimantanu te predstavljaju veliki kopneni resurs namijenjen razvoju plantaža tijekom sljedećeg desetljeća, navodi se u studiji.
Samo u 2010. godini, krčenje šuma za sadnju plantaža palmi na Kalimantanu emitiralo je više od 140 milijuna tona ugljičnog dioksida – iznos jednak godišnjoj emisiji plinova iz oko 28 milijuna vozila.
Indonezija je treća na svijetu po veličini područja s tropskim prašumama, ali i jedan od najvećih emitera stakleničkih plinova na svijetu, upravo zbog naglog gubitka ugljikom bogatih šuma i tresetišta. Zbog razvoja plantaža palmi od 1990. iskrčeno je oko 16 tisuća četvornih kilometara šumskog tla na Kalimantanu. To predstavlja 60% od ukupnog gubitka šumskog područja na otoku u tom razdoblju.
“Unatoč sporenjima i raspravama o vrstama i načinu korištenja zemljišta namijenjenog za plantaže palmi, ovaj sektor je naglo porastao tijekom posljednjih 20 godina”, rekla je voditeljica projekta Lisa M. Curran, profesorica antropologije na Stanfordu i suradnica na Stanford Woods Institute for the Environment. Kombinirajući terenska mjerenja s analizama satelitskih snimaka visoke rezolucije, istraživači su ocjenjivali zemljišta namijenjena za plantaže i dokumentirali njihove emisije ugljičnog dioksida kada se pretvore u plantaže palmi.
Znanstvenici su načinili i prvu sveobuhvatnu kartu širenja plantaža palmi od 1990. do 2010. Koristeći najmoderniju tehnologiju za klasifikaciju, koju je razvio suautor studije Gregory Asner iz Carnegie Institution’s Department of Global Ecology, istraživači su kvantificirali vrste zemljišta iskrčenog za plantaže palmi, kao i emisije ugljičnog dioksida od poljoprivrednih aktivnosti povezanih s uzgojem palmi.
“Veliki pomak dogodio se kada smo mogli početi raspoznavati ne samo šume i ne-šumska zemljišta, nego i zaštićene šume, kao i mozaike od rižinih polja, voćnjake i zrele šume koje za svoje potrebe koriste zakupci”, rekla je Kimberly Carlson, studentica doktorskog studija na Yaleu i glavna autorica studije. “S ovim informacijama mogli smo napraviti grubu sliku ugljičnog knjigovodstva i kvantificirati emisije ugljičnog dioksida vezane za razvoj plantaža palmi.”
Istraživački tim prikupio je podatke za evidenciju najma zemljišta za plantaže palmi tijekom intervjua s lokalnim i regionalnim vladinim agencijama. Ovi zapisi su identificirali lokacije koje su dobile dozvolu, a namijenjene su za tvrtke za proizvodnju palminog ulja. Ukupno je za to dodijeljeno oko 120 tisuća četvornih kilometara, što je površina nešto manja od Grčke. Većina plantaža koje su proučavane u istraživanju zauzima po više od 100 četvornih kilometara.
Koristeći se ovim podacima o najmu zemlje u kombinaciji sa zemljišnim kartama, znanstvenici su procijenili buduće krčenje zemljišta i emisije ugljičnog dioksida iz nasada. Osamdeset posto unajmljenog zemljišta ostalo je nezasađeno u 2010. godini. Da su sva unajmljena zemljišta bila iskorištena za razvoj plantaža, više od trećine nizina na Kalimantanu bilo bi zasađeno s palmama do 2020. godine.
Unatoč tim velikim brojevima, točne informacije o najmu zemlje nisu dostupne za javni uvid i nadzor, čak i nakon što su najmovi odobreni. Prosječan stanovnik Kalimantana i nije svjestan planova za lokalni razvoj plantaža palmi, koji mogu imati dramatične posljedice za egzistenciju stanovnika i okoliš, kazala je Curran.
“Ovi najmovi zemljišta za razvoj plantaža neviđeni su ‘eksperiment velikih razmjera uživo’, zamjene šume s egzotičnom monokulturom palme”, rekla je Curran. “Mogu se uočiti tipična mjesta u šumama gdje su poremećene ključne biofizikalne funkcije, ostavljajući ovo područje da bude sve podložnije sušama, požarima i poplavama.”
U kombinaciji s rezultatima dobivenim u njihovoj detaljnijoj studiji užeg područja, koja je nedavno objavljena u američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, znanstvenici ističu da će održiva proizvodnja palminog ulja – što je proklamirani cilj indonezijske industrije palminog ulja – zahtijevati ponovnu procjenu dodjeljivanja zemljišta u šumovitim krajevima u najam za plantaže palmi.
