Izgleda da nam mobiteli ipak ne odmažu u pamćenju.
Je li naša neprekidna praksa fotografiranja raznih trenutaka uzrokovala da zaboravimo ono što smo vidjeli? Možda ipak ne, barem prema novim istraživanjima koja gledaju na odnos između okidanja fotografija i formiranja sjećanja. Iako je mnogo puta pokazano u istraživanjima da uporaba tehnologije oslabljuje naše pamćenje i snalaženje, evo jedne studije koja je otkrila nešto suprotno po pitanju, konkretno, fotografiranja.
Tijekom studije, od 294 volontera je zatraženo da posjete muzejsku izložbu slušajući audio vodič – u jednoj skupini su ispitanici bili ohrabreni da fotografiraju, dok su oni u drugoj morali ostaviti svoje telefone i fotoaparate.
Rezultati su bili sljedeći: posjetitelji koji su fotografirali mogli su više zapamtiti o onome što su vidjeli, a manje o onome što su čuli. Rezultat sugerira, kažu znanstvenici, kako snimanja fotografija i traženje vrijednih prizora za fotografiranje pomaže u popravljanju uspomena u našim umovima.
“Naše istraživanje pokazuje da fotografiranje poboljšava pamćenje vizualnih aspekata iskustva, ali može naštetiti pamćenju nevizualnih aspekata, poput slušnih pojedinosti”, stoji u priopćenju znanstvenika iz tima koji dolaze sa sveučilišta u New Yorku, južnoj Kaliforniji, Pennsylvaniji i s Yalea. Rezultati koje su dobili bi im mogli pomoći da bolje razumiju kako upotreba pametnih telefona i stalno fotografiranje utječe na sjećanja i način na koji se obrađuju informacije.
Spomenuti muzejski test popraćen je eksperimentom pomoću aplikacije virtualne galerije na pametnom telefonu. Neki dobrovoljci su mogli snimiti snimke zaslona, a neki nisu smjeli koristiti tu mogućnost, a isti je rezultat je bio ponovljen kao u slučaju onog eksperimenta koji se odvijao uživo. Naime, oni koji su uhvatili digitalne uspomene sjetili su se više onoga što su vidjeli, ali manje onoga što su čuli od zvučnog komentara. Pozitivan učinak na vizualno sjećanje bio je veći od negativnog učinka na slušno sjećanje, tvrde znanstvenici.
Čak i kada su sudionici bili zamoljeni samo za snimanje „mentalne fotografije“, primijetio se isti poticaj pamćenju, premda razlika nije bila tako značajna. Štoviše, u oba eksperimenta oni koji su mogli fotografirati imali su bolje pamćenje predmeta kojih nisu fotografirali, kao i onih koje jesu. “Ovi rezultati upućuju na to da fotoaparat mijenja način na koji ljudi pristupaju iskustvu generalno”, kaže tim u priopćenju.
Ono što je posebno zanimljivo jest to da sudionicima studije nije bilo dopušteno pregledati snimljene fotografije prije testova pamćenja, što oponaša ono što imamo u stvarnom životu – snimanje gomile fotografija s velikom mogućnošću da ih nikad više ne gledamo. Gotovo kao da nas je potencijal za fotografiranje učinio više svjesnima naše okoline.
Treba se imati na umu da je izum fotografije s nama tek kraći isječak ljudske povijesti, zbog čega znanstvenici sugeriraju da još uvijek imamo puno toga naučiti o učincima fotografije na ljudsko ponašanje. Tim više kad se uzme u obzir uspon digitalne fotografije, pametnih telefona i dijeljenje fotografija s milijunima ljudi koje se danas može činiti bez napora – i još uvijek ne znamo dovoljno o tome kako to utječe na naš život.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Psychological Science.
