Posljednja večera, umjetničko djelo talijanskog slikara, jedno je od najpoznatijih na svijetu. Leonardo da Vinci ga je naslikao vjerojatno između 1495. i 1498. godine za dominikanski samostan Santa Maria delle Grazie u Milanu. Ova slika prikazuje dramatičnu scenu opisanu u nekoliko navrata u Evanđeljima, uključujući dio u kojem Isus izjavljuje da će ga jedan od Apostola izdati. Prema Leonardovom uvjerenju držanje, geste i izrazi lica trebaju prikazati “stanje uma”, svaki od dvanaest učenika prikazuje svoju osobnost. Djelo je rezultat složenog proučavanja raznovrsnih ljudskih emocija.
Na slici se Isus nalazi u središtu stola a apostoli su s njegove lijeve i desne strane. Nosio je tradicionalnu crveno-plavu haljinu i imao je bradu. Isusova spokojnost se suprotstavlja uznemirenosti apostola. Zidovi prostorije su tamni, a na stražnjem zidu dominiraju tri prozora koja gledaju na brdoviti krajolik, sličan okolici Milana. Leonardo je predstavio prostor pomoću linearne perspektive, tehnikom otkrivenom u renesansi koja koristi paralelne linije kako bi se stvorila iluzija dubine.
Scena ne predstavlja jedan trenutak, već je prikaz više njih. U djelu Isus upozorava na predstojeću izdaju, a apostoli reagiraju. Filip, koji stoji na lijevoj strani, gestikulira i čini se da govori: “Ne valjda ja, Gospodine?” Čini se da Isus odgovara: “Onaj tko je umočio ruku u zdjelu sa mnom, izdati će me.”
Istodobno, Isus i Juda, dopiru do istog jela na stolu, što je čin koji označava Judu kao izdajicu. Isus također gestikulira prema čaši vina i komadiću kruha, što upućuje na uspostavljanje obreda Svete pričesti.
Povijest
Sliku je naručio Ludovico Sforza, milanski vojvoda i Leonardov zaštitnik. Sforzini grbovi se čak pojavljuju u slici s inicijalima obitelji.
Nakon stoljeća oštećenja, Posljednja večera prošla je opsežnu 20-godišnju obnovu koja je završena 1999. godine. Kad je obnovljena slika otkrivena, mnogi kritičari tvrdili su da su restauratori uklonili toliko toga da je vrlo malo ostalo od Leonardovog originalnog djela. Drugi su, međutim, pohvalili restauraciju takvih pojedinosti kao što su apostolski izrazi i hrana na stolu.
Unatoč čestim obnovama, slika ostaje krhka, stoga ju posjetitelji mogu vidjeti samo na 15 minuta i to u malim skupinama.
Kada je ova slika proglašena remek-djelom, stekla je pohvale umjetnika kao što su Rembrandt van Rijn i Peter Paul Rubens i pisaca poput Johann Wolfgang von Goethe i Mary Wollstonecraft Shelley. Također je inspirirala bezbrojne reprodukcije, tumačenja i teorije zavjere.
Zanimljive činjenice o ovome remek-djelu:
Prosuta sol je simbolična
Teorije o simbolima i znakovima o posljednjoj večeri ne manjkaju. Na primjer, mnogi su znanstvenici raspravljali o značenju spremnika soli u blizini Judasovog lakta. Prosuta sol može simbolizirati nesreću, gubitak ili vjeru.
Ilustracija sadrži strašno upozorenje
Sabrina Sforza Galitzia ”prevodila” je ono što je smatrala matematičkim i astrološkim znacima u radu Da Vincija, ona smatra da on šalje poruku o kraju svijeta. Prema njezinom tumačenju, umjetnik kaže da će se apokalipsa održati 4006. godine.
Postoje tri prve kopije izvornika
Tri od Da Vincijevih studenata, uključujući Giampietrina, napravili su kopije njegove slike početkom 16. stoljeća. Giampietrino je napravio kopiju pune veličine koja je sada u Londonskoj Kraljevskoj akademiji umjetnosti. Druga kopija Andrea Solari nalazi se u Muzeju Leonardo da Vinci u Belgiji, a treća kopija Cesare da Sesto nalazi se u crkvi sv. Ambroga u Švicarskoj.
Slika je bila neočuvana i zanemarena
Godine 1652. stanovnici samostana izrezali su nova vrata u zidu, što je uklonilo komad umjetničkog djela koji prikazuje Isusove noge. Kasnije, u 18. stoljeću Napoleonovi vojnici koristili su prostor i dodatno oštetili djelo. Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su bombardirali samostan….
Slika je više puta obnovljena
Da Vincijevo remek-djelo je više puta restaurirano: 1726., 1770., 1853., 1903., 1924., 1928. i 1978. godine.