Broj kontinenata na Zemlji varira ovisno o tome koga pitate – većina će reći da ih je sedam, no geolozi će, s obzirom na tektonske ploče, reći da da ih je šest, svrstavajući Europu i Aziju u superkontinent Euroaziju.
Sve dosad. Nova studija koju je provelo 11 znanstvenika potvrdila je postojanje velikog jedinstvenog dijela kontinentalne kore odvojenog od Australije veličine 4.9 milijuna km² i klasificirala ga kao kontinent.
Zemljina se površina sastoji od dvije vrste kore – kontinentalne i oceanske, te 14 većih tektonskih ploča, a kontinent se definira kao velika jedinstvena kopnena površina koja obuhvaća kopno i epikontinentalni pojas. Pritom moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti – relativna visina u odnosu na oceansku koru, raznolikost magmatskih, metamorfnih i sedimentnih stijena, deblja kora i struktura koja omogućava sporije širenje seizmičkih valova, te jasne granice područja dovoljno velikog da se proglasi kontinentom.
Kao posljedica stanjivanja Zemljine kore prije njezina razdvajanja za vrijeme krede, 94% površine Zelandije je pod vodom, no otoci Novi Zeland i Nova Kaledonija potvrđuju prva tri kriterija potrebna da se neko područje proglasi kontinentom. Oba se otoka izdižu iznad površine mora, geološki su vrlo raznovrsna i sačinjena su od deblje kontinentalne kore manje gustoće od oceanske.
Odgovor na četvrti kriterij o veličini i jedinstvenosti teritorija dobiven je najnovijim satelitskim podacima. Kontinent Zelandija je veličine Indije i veća je od Madagaskara, Nove Gvineje, Grenlanda i drugih dijelova Zemljine kore. Iako je Indija dovoljno velika da bude kontinent, ona se spojila s Euroazijskom pločom i sada se smatra njezinim dijelom. Zelandija se još uvijek nije spojila s australskim kontinentom od kojeg je odvojena 25 kilometara.
Ime Zelandija nije novo i prvi je put spomenuto 1995. godine, no ne kao kontinent, nego kao fragment nekadašnjeg superkontinenta Gondvana.
Činjenica da jedan kontinent može biti pod vodom, a istovremeno jedinstven dio Zemljine kontinentalne kore znanstvenicima daje novi uvid i novu motivaciju za daljnje proučavanje pomicanja kontinentalne kore.
