Proslava nove godine 1. siječnja relativno je novi fenomen. Najraniji zapis proslave nove godine potječe iz Mezopotamije oko 2000 godine pr. Kr. i slavila se u vrijeme proljetnog ekvinocija, sredinom ožujka. Različitost datuma proslave nove godine ovisi o velikom broju različitih drevnih kultura. Egipćani, Feničani i Perzijanci svoju su novu godinu slavili u vrijeme jesenskog ekvinocija, a Grci su slavili novu godinu na zimski solsticij.
Rani rimski kalendar odredio je 1. ožujak kao dan nove godine. Kalendar je imao samo 10 mjeseci i počinjao je s ožujkom. Činjenica da je nova godina počinjala u ožujku još uvijek se reflektira u imenima mjeseca modernog kalendara. Rujan (september) je nekad bio sedmi mjesec u kalendaru (lat. septem – sedam) , listopad (october) je bio osmi mjesec u kalendaru (lat. octo – osam), studeni (november) je bio deveti mjesec u kalendaru (lat. novem – devet) i prosinac (december) je bio deseti mjesec u kalendaru (lat. decem – deset).
Prvi put kad se nova godina slavila 1. siječnja bilo je 153 g. pr. Kr. u Rimu (zapravo, mjesec siječanj nije postojao sve do 700 g. pr. Kr., kad je drugi kralj Rima, Numa Pontilije, kalendaru dodao siječanj i veljaču). Nova godina je premještena s ožujka na siječanj jer je to bio početak građanske godine – mjeseca kad su dva novoizabrana rimska konzula (najviša službena dužnost u Rimskoj republici) započinjala svoje jednogodišnje mandate. No, taj datum nije uvijek bio striktan i nova godina se još uvijek ponekad slavila 1. ožujka.
46 g. pr. Kr. Julije Cezar predstavio je novi kalendar, poboljšan u odnosu na stari rimski kalendar, jer se stari bazirao na mjesečevim mijenama i tijekom godina postao je poprilično netočan. Julijevski kalendar uzima 1. siječanj kao novu godinu i otada se u rimskom svijetu 1. siječanj slavi kao nova godina.
Međutim, u srednjovjekovnoj Europi proslave koje se održavaju za novu godinu smatrale su se poganskim i nekršćanskim, te je 567. godine crkveni Koncil u Tours-u ukinuo 1. siječanj kao prvi dan nove godine. Na različitim mjestima i u različitim razdobljima nova godina se slavila 25. prosinca na Božić, 1. ožujka, 25. ožujka i na Uskrs.
1582. g. Gregorijanski kalendar vratio je 1. siječanj kao prvi dan nove godine. Iako je većina katoličkih zemalja odmah usvojila je Gregorijanski kalendar, u protestantskim zemljama prihvaćanje je teklo postupno. Britanci nisu usvojili Gregorijanski kalendar sve do 1752. godine. Sve dotada Britansko Carstvo i njegove kolonije su novu godinu slavile 1. ožujka.
— Novogodišnje tradicije —
Auld Lang Syne
Pjesma koja se najčešće pjeva za Novu godinu (u engleskom govornom području) je „Auld Lang Syne”, stara škotska pjesma koju je prvi objavio pjesnik Robert Burns u svojoj knjizi „Scots Musical Museum”. Burns ju je zapisao nakon što je čuo kako ju pjeva neki starac u mjestu Ayrshire u Škotskoj. Za tu pjesmu kaže se da je jedna od popularnijih pjesama kojoj nitko ne zna stihove. „Auld Lang Syne” u prijevodu znači „vrijeme prolazi”. U pjesmi se postavlja pitanje hoće li stari prijatelji i prošla vremena pasti u zaborav i obećava da će se gajiti samo lijepa sjećanja na ljude iz prošlosti.
No, „Auld Lang Syne” nije popularizirao Robert Burns već Guy Lombardo, koji je tu pjesmu prvi put čuo u Londonu u Ontariu na nastupu škotskih doseljenika i pretvorio ju je u novogodišnju tradiciju. Kad je zajedno sa svojom braćom Guy Lombardo osnovao bend, „Auld Lang Syne” postala je dio stalnog repertoara. Kad ju je 1929. godine odsvirao u ponoć na novogodišnjoj zabavi u Roosevelt hotelu u New Yorku, tradicija je rođena. Nakon toga pjesma je u tolikoj mjeri postala tradicija da je časopis Life napisao da „ako Lombardo na proslavi Nove godine ne odsvira „Auld Lang Syne” američka javnost neće povjerovati da je nova godina stigla”.
Hogmanay
Škotska je izvorište još jedne novogodišnje tradicije osim „Auld Lang Syne”, a zove se Hogmanay (podrijetlo imena nepoznato). Hogmanay podrazumijeva običaj first-footing (što bismo preveli kao prvo koračanje). Kratko nakon ponoći na Novu godinu susjedi se posjećuju i dijele novogodišnje želje. „Prvo koračanje“ podrazumijeva i donošenje darova, obično ugljena za vatru i kolače. Posebna je sreća ako prvi gost koji ti uđe u kuću bude visok, taman i zgodan muškarac. Hogamanay proslava u Edinburghu jedna je od najvećih u zemlji i traje cijele noći.
Oshogatsu
Nova godina je najvažniji blagdan u Japanu i simbolizira obnovu. U prosincu se organiziraju Bonenkai zabave (zabave za zaboravljanje prošle godine) i na njima se oprašta od problema i briga iz prošle godine i priprema se na novi početak. Na ponoć 31. prosinca budistički hramovi udaraju u gongove 108 puta, u spomen 108 tipova ljudskih slabosti. Novogodišnji dan je dan zabave i neradan je. Djeca dobivaju otoshidamase, malene poklone s novcem. Slanje novogodišnjih čestitki vrlo je omiljena tradicija u Japanu.
Španjolska
Španjolski novogodišnji ritual je pojesti dvanaest boba grožđa u ponoć kako bi seosiguralo dvanaest sretnih mjeseci u nadolazećoj godini.
Nizozemska
Nizozemci pale krjesove na ulicama i pale vatromete. Vatra je simbol pročišćenja, gdje nestaje staro i priprema se za novo.
Grčka
U Grčkoj se na Novu godinu slavi i sv. Bazilije, jedan od osnivača Grčke pravoslavne crkve. Tradicionalno jelo koje se poslužuje na taj dan je Vassilopitta, odnosno torta sv. Basila, u kojoj se nalaze srebrni i zlatni novčić. Tko god pronađe novčić u svojem komadu torte bit će posebno sretan u nadolazećoj godini.
SAD
Vjerojatno najpoznatija tradicija u SAD-u je puštanje novogodišnje lopte na Times Squareu u New Yorku. Tisuće se ljudi skupi kako bi promatrali jednominutni pad lopte. Tradicija je započela 1907. godine, a prva je lopta bila izrađena od željeza i drva, dok je sadašnja lopta izrađena od Waterford kristala, teži gotovo 500 kilograma i ima promjer od gotovo 2 metra.
Južnjačka tradicionalna jela su grašak i buncek. Stara izreka je: „Jedi grašak na Novu godinu, kako bi imao svega dosta kroz cijelu godinu”. Još jedna američka tradicija je Rose Bowl u Pasadeni. Turnir u koji prethodi nogometnoj utakmici na novogodišnji dan jest natjecanje u osmišljavanju najdosjetljivijeg vozila u paradi. Prva parada održana je 1886. godine.
Univerzalno poznate novogodišnje tradicije
Vjeruje se da su Babilonci prvi donosili novogodišnje odluke, i da se otada taj običaj proširio diljem svijeta. Rani su kršćani vjerovali da bi prvi dan nove godine trebalo provesti razmišljajući o prošlim pogreškama i smišljajući način na koji se može unaprijediti život u nadolazećoj godini.
Buka i vatromet na Novu godinu vuku porijeklo iz drevnih vremena, kad se smatralo da buka i vatra tjeraju zle duhove i privlače sreću. Kinezi su zaslužni za izum vatrometa i koriste ih kako bi nastao spektakularni efekt na svojim novogodišnjim proslavama.
Židovska Nova godina – Roš hašana
Židovi Novu godinu nazivaju Roš hašana i obično pada na prve dane židovskog blagdana Jamim Nora’im, koji počinju u ranu jesen i traje dva dana. Na Roš hašanu Židovi obilježavaju stvaranje svijeta i Adama i Eve, prvog muškarca i žene, te se podsjećaju na Božji sud. Roš hašana na hebrejski znači „vrh godine”. Njome se označava početak jednog razdoblja koje traje deset dana, u kojem se vjernici posvećuju molitvi, kajanju, unutarnjem preispitivanju sebe. Zadnji čin pokajanja sastoji se od javnog priznanja grijeha, molitve i posta i pada na Jom kipur, Dan pomirenja. Još se naziva i Festival truba, prema tradiciji puhanja u ovnov rog, shofar koji predstavlja poziv Židovima da dođu na svetu službu. Židovi su koristili ovnov rog kao trubu još od biblijskih vremena kako bi proglasili vrijeme mladog mjeseca, blagdana ili rata. Danas se koriste najrazličitije vrste rogova, uključujući i zakrivljene rogove antilopa. Iako ima osobine karnevala, Roš hašana nije velika zabava kao Nova godina zapadne tradicije. Kao što je rečeno, Roš hašana vrijeme je za osobnu introspekciju i molitvu. Židovi često posjećuju groblja. Smatra se da molitve ili dobre želje preminulih mogu pomoći živima.
Na Roš hašanu služi se tradicionalna trpeza i blagoslov se izriče nad dvije štruce kruha – challah. Okrugli oblik simbolizira krunu koja je podsjetnik na kraljevstvo Božje. Challah također predstavljaju krug života i nadu da naši životi traju u vječnost. Challah se ponekad ukrašavaju malim ljestvamaod tijesta koje simboliziraju da samo Bog odlučuje tko ide gore, a tko dolje po ljestvama života. Čest je i običaj oblikovanja challaha u oblik ptice – jer je Bog u Tori rekao da će štiti Jeruzalem na isti način na koji ptica leti. Jabuke umočene u med su još jedno tradicionalno jelo na Roš hašanu. Simboliziraju nadu u „slatku” novu godinu. Challah se također polijeva medom. Također, poslužuje se još jedno tradicionalno jelo, tzimmes, mješavina mrkve, cimeta, džema, suhih šljiva i meda. Neki Židovi poslužuju i cijelu ribu koja predstavlja prosperitet, plodnost i dobru sreću u nadolazećoj godini, a neki poslužuju košare s voćem koje simboliziraju da nitko ne zna što će nova godina donijeti.
Kineska Nova godina
Kineska Nova godina je najduži i najvažniji blagdan u kineskom kalendaru. 4712. godina po kineskom kalendaru počet će 31. siječnja 2014. Kineski mjeseci vežu se na mjesečev kalendar, gdje svaki mjesec počinje na najmračniji dan. Novogodišnji festival počinje na prvi dan mjeseca i nastavlja se sve do petnaestog u mjesecu, kad je dan najsvjetliji. U Kini se uzimaju godišnji odmori kako bi se pripremili za proslavu Nove godine.
Legenda kaže da je u davna vremena Buda zamolio sve životinje da se sretnu s njim na kinesku novu godinu. Samo ih je dvanaest došlo i Buda je svaku godinu nazvao imenom jedne od životinja koje su došle. Proglasio je da će ljudi koji su rođeni u godini pojedine životinje imati i neke karakteristike te životinje. Oni koji su rođeni u godini konja su veseli, znaju s novcem, imaju sposobnost opažanja, duhoviti su, talentirani i znaju s rukama.
Na kineskoj proslavi Nove godine ljudi nose crvenu odjeću, ukrašavaju pjesme na crvenom papiru i daju djeci novac za sreću u crvenim omotnicama. Crvena simbolizira vatru, koja prema legendi može odagnati lošu sreću. Vatromet također ima porijeklo u drevnim danima. Prije mnogo godina ljudi u Kini su palili štapove bambusa s vjerom da će plamenovi prestrašiti zle duhove.
Festival lampiona
U Kini Nova godina je vrijeme obiteljskog okupljanja. Članovi obitelji okupljaju se u domovima i goste se zajedno. Festival lampiona se održava 15. dana u 1. mjesecu. Neki od lampiona prava su umjetnička djela s oslikanim pticama, životinjama, cvijećem, horoskopskim znakovima i prizorima iz legenda i povijesti. Ljudi vješaju svjetleće lampione u hramovima i potom i nose na večernju paradu pod svijetlom punog mjeseca .
U mnogim područjima vrhunac Festivala lampiona je ples zmajeva. Zmaj – koji se proteže desetke metara – obično je načinjen od svile, papira i bambusa. Tradicionalnog zmaja pokreću mladi muškarci koji plešući ulicama vode šarenu zvijer.
Islamska Nova godina – Muharram
Mjesec Muharram obilježava početak islamske liturgijske godine. Islamska godina započinje prvog dana Muharrama i broji se od godine Hidžre – godine u kojoj je Muhamed prešao iz Meke u Medinu (16. srpnja 622. godine). Islamska nova godina se slavi relativno tiho, u molitvi i čitanju Kur’ana te u sjećanju na Hidžru.
Izvor: InfoPlease
