Bolest je potvrđena na kosturu djeteta koje je umrlo u srednjovjekovnoj Francuskoj prije 1500 godina. Prema navodima arheologa, način na koji je dijete pokopano upućuje na to kako oboljeli od Downovog sindroma u srednjem vijeku nisu bili stigmatizirani.
Downov sindrom je genetski poremećaj koji usporava rast i uzrokuje intelektualne poteškoće. Pokazatelji Downova sindroma su specifičan izgled lica i umna zaostalost, pojavljivanje šestog prsta (šestoprstost), općenito je donja usna malena pa jezik ne može stati. Opisao ga je prvi put Lagdon Down 1866. godine na vlastitom djetetu. 1957. godine ustanovljeno je da je najčešći uzrok ovog sindroma trisomija, tj. tri umjesto dva para kromosoma 21. Čini se kako je bolest prisutna kroz cijelu ljudsku povijest, iako za to postoji malo pronađenih primjera.
Ovaj primjer dolazi s nekropole blizu crkve u mjestu Chalon-sur-Saône na istoku Francuske. Nekropola datira u 5. i 6. stoljeće. Iskopavanjima su otkriveni ostaci 94 osobe, uključujući i kostur djeteta s kratkom i širokom lubanjom, spljoštenom bazom i tankim kostima lubanje. Te osobine česte su kod ljudi s Downovim sindromom, navodi Maïté Rivollat koji je sa svojim kolegama proučavao kosti na Sveučilištu u Bordeauxu. S tim se navodima slaže i John Starbuck sa sveučilišta u Indiani. On je objavio rezultate analize u kojoj se bavi s 1500 godina starom toltečkom figurinom, za koju smatra kako prikazuje upravo Downov sindrom.
Tim znanstvenika s bordoškog sveučilišta proučavao je način pokopa djeteta, što do sada nije bilo moguće. Dijete je položeno na leđa, orijentirano u smjeru istok – zapad, što je istovjetno sa svim ostalim pokopima na nekropoli. Maïté Rivollat smatra kako nam to pokazuje da dijete kod pokopa nije tretirano drugačije od ostalih pripadnika društva. To bi nam ujedno sugeriralo da niti za vrijeme života nije bilo stigmatizirano. Do sličnih rezultata došli su i znanstvenici koji su u Izraelu pronašli 1500 godina stari pokop osobe patuljastog rasta. U ovom primjeru također je utvrđeno kako se navedeni pokop ne razlikuje od ostalih, što je znanstvenike navelo na zaključak da osoba također nije bila stigmatizirana od strane društva. No, John Starbuck smatra kako je teško iz grobnog konteksta izvlačiti zaključke o životu i odnosu društva prema pokojniku.
