Astronomi već desetljećima pokušavaju utvrditi kakav je svemir bio netom poslije Velikog praska, za što je nužno znati na koji su se način oblikovale prve zvijezde i galaksije. Neki od njih odgovore traže promatrajući galaksije udaljene milijardama svjetlosnih godina od nas; drugi pak prate središte Mliječne staze.
Nedugo nakon Velikog praska svemir se sastojao isključivo od vodika, helija i litija. Svi ostali elementi – kisik kojeg udišemo ili kalcij u našim kostima – nastali su u unutrašnjosti zvijezda kad su ove postale supernove. Iz tog se razloga potraga usredotočila na zvijezde koje imaju velik udio vodika, a vrlo malo ostalih elemenata – takav kemijski sastav, naime, upućuje na duboku starost promatranih nebeskih tijela.
Tragajući za odgovorima, astronomi su blizu središta Mliječne staze pronašli devet zvijezda koje odgovaraju traženom profilu: sadrže iznimno visok udio vodika, odnosno helija u sebi, dok ostali elementi praktički ne postoje. Računalnim simulacijama ustanovljeno je kako su nastale u doba kad je svemir bio star tek 300 milijuna godina, što ih čini najstarijim zvijezdama do sada. Nastale su prije rođenja Mliječne staze, a naša se galaksija formirala oko njih.
Iznimnoj starosti unatoč, riječ je o drugoj generaciji zvijezda: nastale su od ostataka još ranijih zvijezda, koje su postale hipernove.
Supernova 1987A – desno je zvijezda prije eksplozije
Supernova je eksplozija zvijezde i ujedno najjača eksplozija u svemiru kojoj je svjedočio čovjek. Pritom se oslobađa dovoljno energije da supernova svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije. Supernove imaju ključnu ulogu u distribuciji materije u svemiru. Kad zvijezda eksplodira, njeni ostaci se šire golemom brzinom i na golemu udaljenost. Ti su ostaci temelj za formaciju novih zvijezda, planeta i svih ostalih kozmičkih objekata.
Da bi neka zvijezda postala supernova, mora biti iznimno masivna, najmanje osam puta masivnija od Sunca. Prema procjenama, u našoj se galaksiji supernova pojavi tri puta tijekom jednog stoljeća. U prošlosti su takve pojave imale značajan utjecaj po razvoj života na Zemlji – veliko izumiranje od prije 450 milijuna godina pri prijelazu iz Ordovicija u Silur najvjerojatnije je potaknuto supernovom.
Hipernova je eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa pet do čak pedeset puta više energije nego pri eksploziji uobičajene supernove. Sjaj hipernove pritom je i do 20 puta intenzivniji od sjaja supernove.
Izvor: Eureka Alert/NASA/Wikipedia
