Psi, izgleda, mogu pomoći kod zaštite djece od razvoja ekcema i olakšati simptome astme.
Ako ste u potrebi bilo za kakvim izgovorom da nabavite dlakavog četveronožnog pratitelja ili da onog kojeg trenutno imate pomazite po njušci jer je bio poslušan, nova studija će vam možda pomoći u tome.
Istraživanje, naime, pokazuje kako psi mogu pomoći kod zaštite djece od razvoja ne samo ekcema, nego i astme. Neobično je to da se, u određenim situacijama, ovakvo otkriće pokazalo pozitivnim čak i kad je u pitanju dijete koje je alergično na životinje.
Znanstvenici su htjeli vidjeti ima li prisutnost psa u kućanstvu ikakvog utjecaja na navedena dječja stanja. Ekcem je češće zabilježen kod djece nego kod odraslih, a uzrokuje da koža postane crvena, suha i da svrbi. Astma se, pak, kao upalna bolest dišnih puteva obično javlja kod djece koja stanuju u urbanim sredinama.
Pored svega navedenog, dva su istraživanja proučavala kako izloženosti psima doprinosi po različitim razvojnim točkama. Oba navedena rada su predstavljena na godišnjem znanstvenom skupu American College of Allergy, Astma and Immunology (ACAAI).
“Iako se ekcemi najučestalije javljaju kod dojenčadi, mnogo ljudi ne zna da postoji progresija od ekcema do alergije na hranu, sve do nosnih alergija i astme”, poručio je alergolog Gagandeep Cheema, koji je bio voditelj prvog istraživanja o utjecaju pasa na ekcem. “Htjeli smo znati postoji li kakav zaštitni efekt kod pasa koji bi usporio taj napredak.”
Sama studija, inače na čelu s Cheemom, je promatrala učestalost ekcema kod djece čije su majke bile izložene psima barem jedan sat dnevno tijekom svoje trudnoće. “Otkrili smo kako je majčino izlaganje psima i prije rođenja djeteta značajno povezano s nižim rizikom od ekcema u dobi od dvije godine, a takav zaštitni učinak traje do desete godine”, rekao je koautor studije Edward M. Zoratti.
U drugoj studiji, proučavajući utjecaj koji psi imaju na astmu u djetinjstvu, rezultati su ipak bili malo složeniji. To istraživanje je promatralo učinak postojanja dva različita efekta koja imaju psi na djecu oboljelu od astme. Prvi se efekt odnosio na protein koji utječe na djecu s alergijama na pse, a drugo su bile bakterije koje su se nalazile na psećem krznu.
Saznali su da nealergenske bakterije imaju zaštitni učinak protiv simptoma astme kod djece, ali i da protein te iste simptome pogoršava. Takav mješoviti rezultat ipak znači kako se izloženost samim životinjama vjerojatno ne preporučuje onima s astmom koji su alergični na životinje, ali može se osigurati nova terapija koja olakšava simptome pomoću bakterija.
