Unatoč široko rasprostranjenoj dogmi i strahovima povezanim s njihovim korištenjem, nedavno provedene znanstvene studije ipak nisu uspjele pronaći dokaze da psihodelične droge, kao što su LSD i „čarobne gljive”, mogu uzrokovati štetu na mozgu ili drugim organima.
Otkako je još 60-ih godina prošlog stoljeća sugerirano da njihova uporaba može izazvati različite psihoze, ideju da su štetni za mentalno zdravlje bilo je teško opovrgnuti. No, sada dvije nove studije osporavaju te tvrdnje budući da nisu uspjele pronaći bilo kakvu vezu između uporabe psihodeličnih droga i razvoja psihičkih problema. Ustvari, jedna od njih zapravo je otkrila povezanost između njihove uporabe i smanjenja psiholoških smetnji.
Psihodelici istraživani u obje studije takozvani su „klasični” psihodelici – LSD, psilocibin (glavni psihoaktivni sastojak u „čarobnim gljivama”) i meskalin, koji se nalazi u pejotlu i San Pedro kaktusu. Izabrani su upravo ti psihodelici jer svi djeluju na isti receptor moždanih stanica – 2A serotoninski receptor. Ostali psihoaktivni lijekovi, kao što su MDMA i ketamin, vežu se na različite receptore i djeluju na različite načine. Nadalje, iako ketamin kao anestetik ima široku primjenu kod ljudi i životinja, a pokazao je da mnogo obećava i kao moćan brzodjelujući antidepresiv, njegovo prekomjerno korištenje povezano je s oštećenjem mjehura.
U prvoj studiji, psiholozi s Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije u Trondheimu obradili su goleme količine podataka dobivenih provođenjem Nacionalnog istraživanja o drogama i zdravlju. To istraživanje prikuplja podatke o korištenju droga i duševnom zdravlju na slučajnom uzorku odraslih ljudi koji predstavlja reprezentativan uzorak američkog civilnog stanovništva. Nakon što su obradili podatke 135 095 ispitanika, otkrili su da je gotovo 14% njih potvrdilo korištenje barem jednog klasičnog psihodelika u nekom trenutku života.
Zatim su krenuli ispitivati 11 pokazatelja mentalnih zdravstvenih problema, kao što su shizofrenija, depresija i suicidalne misli i nastojali su istražiti odnose između njihove pojave i korištenja psihodelika. Kao što je objavljeno u časopisu Journal of Psychopharmacology, ni nakon posebnog osvrta na čimbenike poput rase, obrazovanja, korištenja drugih droga i depresije u djetinjstvu, istraživači nisu uspjeli pronaći nikakvu povezanost između uporabe klasičnih psihodelika i rizika od razvijanja problema s mentalnim zdravljem. S druge strane, oni zapravo smatraju da je, u određenim granicama, njihova upotreba povezana sa smanjenjem problema s mentalnim zdravljem.
„S ovako značajnim rezultatima teško je vidjeti kako zabrana psihodelika može biti opravdana kao jedna od mjera javnoga zdravstva”, rekao je glavni autor studije Pål-Ørjan Johansen.
Za potrebe druge studije, objavljene u istom časopisu, znanstvenici iz SAD-a željeli su ispitati učinke korištenja psihodeličnih droga na mentalno zdravlje i sklonost suicidu, od kojih potonji nije ranije ispitan. Još jednom, znanstvenici su koristili podatke iz istog, ranije navedenog, istraživanja. Otkrili su da je upotreba klasičnih psihodelika bila povezana sa smanjenom vjerojatnošću psihološke tuge, suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva. Stoga, znanstvenici sugeriraju da te tvari mogu biti obećavajući tretman za prevenciju suicida, te su još jednom ukazali na činjenicu da bi njihov pravni status trebao biti revidiran tako da se na njima može provoditi što više kliničkih studija.