Znanstvenici s University of Pavia u Italiji su u svojoj studiji došli do zanimljivih spoznaja o tračanju. Naime, zaključili su kako trač ima i svoje pozitivne strane.
U istraživanju su sudjelovale 22 žene, a psiholozi su proučavali kako tračanje utječe na mozak. Glavna autorica studije dr. Natascia Brondino je htjela otkriti postoji li biokemijski razlog za osjećaj bliskosti koji su žene osjećale nakon tračanja.
Za vrijeme tračanja dolazi do izlučivanja oksitocina. Oksitocin se naziva hormonom sreće i ljubavi. Izlučuje se i za vrijeme porođaja i utječe na zbližavanje majke s bebom. Kada se radi o uobičajenim temama kao što je na primjer, razgovor o vremenu, razina oksitocina nije bila velika.
Muškarci nisu bili uključeni u ispitivanje jer su znanstvenici htjeli izbjeći razvijanje privlačnosti među ispitanicima jer bi se oksitocin izlučivao zbog osjećaja koje imaju jedni prema drugima, a ne zbog trača.
Dr. Brondino smatra kako trač može utjecati na utvrđivanje pravila grupe te na razvijanje i osnaživanje društvenih veza. Na njegov učinak ne utječe ni osobnost ispitanika. “Psihološke karakteristike kao što su empatija, proživljeni stres ili zavist nisu imale utjecaj na porast oksitocina”, napisali su autori.
Dakle, bez obzira o tome što mislimo o tračanju, znanstvenici smatraju da je dobro za mozak.
