U studiji u časopisu Developmental Science, tim sa Sveučilišta Duke pod vodstvom Sarah Gaither ponudio je dokaz da poticanje djece na razmišljanje o vlastitim višestrukim identitetima povećava njihove vještine rješavanja problema i fleksibilno razmišljanje.
U prvom od 3 istraživanja, razdvojeno je 48 šestogodišnjaka i sedmogodišnjaka u 2 skupine. Prva grupa je bila pokusna, a njezini su članovi provodili vrijeme kratko promišljajući o svojim različitim društvenim identitetima kao što su ‘prijatelj’, ‘djevojčica’ ili ‘čitatelj’. Taj proces bi završio riječima znanstvenika: “Baš je cool da ste tako mnogo stvari istovremeno”.
Druga grupa je bila kontrolna, a njezini članovi su kratko razgovarali sa znanstvenicima o njihovih 8 tjelesnih atributa, npr. dvije noge, dvije ruke, usta itd. Proces bi jednako završio riječima znanstvenika: “Baš je cool da imate tako mnogo stvari istovremeno”.
Sva djeca su potom odradila 4 različita testa rješavanja problema i fleksibilnog razmišljanja. U jednom testu su trebali naći način da medvjed sa zdjelom punom lego kocaka dosegne med koji se nalazi visoko na stablu (rečeno im je da čak ni kada bi posložili sve lego kocke, medvjed ne bi uspio dosegnuti med). U drugom su testu trebali naći nove načine za korištenje kutija za nakit. U trećem su trebali kategorizirati kolekciju fotografija 16 osoba na što je moguće više načina. U posljednjem testu su razgovarali, pak, s lutkom koja je iznijela 16 tvrdnji o različitim parovima predmeta ili živih bića koji pripadaju istoj kategoriji. Kada bi se dijete složilo s lutkom, to bi bio znak fleksibilnog razmišljanja.
Rezultati su bili zanimljivi. Djeca koja su više razmišljala o svojim višestrukim identitetima nadmašila su djecu iz kontrolne grupe u sva 4 testa. Primjerice, polovica djece u pokusnoj grupi riješila je zagonetku s medvjedom, a u kontrolnoj grupi ju je riješilo samo 12.5%.
U dvije naredne studije s više desetaka djece, pokazalo se kako promišljanje o višestrukim identitetima drugih ljudi nema jednako koristi kao promišljanje o svojim identitetima. Baš kao i da su neki od rezultata povezanih sa promišljanjem o svojim višestrukim identitetima bili veći kada su identiteti bili formulirani kao stabilan dio sebstva (‘pomagač’), a ne kao prolazna sklonost (voli pomagati).