Znanstvenici su objavili da su riješili jednu od najvećih biomedicinskih misterija u povijesti – zašto je pandemija smrtonosne „španjolske gripe”, koja je 1918. pokosila više od 50 milijuna ljudi diljem svijeta, većinom pogađala zdrave, mlade odrasle osobe.
Objašnjenje je zapravo prilično jednostavno. Ljudi rođeni 1889. godine za vrijeme djetinjstva nisu bili izloženi oblicima gripe sličnim onoj koja se pojavila 1918., zbog čega su joj bili podložni. Stariji su ljudi, u međuvremenu, bili izloženi sličnim oblicima „španjolske gripe”, te su razvili određeni imunitet. Prema tome, španjolska gripa svoj nevjerojatan smrtonosni učinak duguje promjenama kod sezonskih oblika gripe koje su se dogodile generaciju ranije.
Znanstvenici su ispitali evolucijsku povijest komponenti španjolske gripe, koja se sastoji od ljudskih gena i jednog soja ptičje gripe. Otkrili su povijest najčešćih, sezonskih sojeva gripe koja se proteže sve do 1830. godine. Evolucijski biolozi otkrili su da je globalno izbijanje tzv. ruske gripe 1889. godine, H3N8 virus gripe, za sobom ostavilo generaciju koja nije bila izložena ničim sličnom španjolskoj gripi, koja sadrži H1N1 soj virusa (H i N kod gripe označavaju proteine hemaglutinin i neuraminidaz). Širenje gripe koja je sličnija soju H1N1 poslije 1900. godine, opskrbila je djecu rođenu nakon te godine djelomičnim imunitetom, te nisu bili toliko podložni španjolskoj gripi.
„Najsmrtonosnija pandemija gripe u biti nije utjecala na stariju generaciju, najčešće žrtve kad je riječ o pandemijama gripe, već je napala mladu generaciju”, kaže biolog Michael Worobey sa Sveučilišta Arizona, vodeći autor izvješća u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. „Mladi su ljudi, od 18 do 29 godina, umirali u hrpama. Procjenjuje se da je španjolska gripa ubila jednu na svakih 200 osoba.”
Stručnjaci sugeriraju da ta ranjivost djelomično objašnjava pandemiju 1918. No, novo istraživanje daje nam dokaz da je prethodnik španjolske gripe nastao 1907. godine, što objašnjava i nedostatak podložnosti generacija rođenih poslije 1907. na španjolsku gripu.
Ovo otkriće moglo bi pomoći zdravstvenim djelatnicima da se nose s budućim pandemijama, i s aktualnom zabrinutošću o mutiranim sojevima smrtonosne ptičje gripe koja prelazi na ljude. Također bi moglo promijeniti način cijepljenja protiv gripe koji danas provodimo, tako da ne cijepimo ljude protiv trenutnih, sezonskih oblika gripe, već protiv onih oblika gripe protiv kojih nisu stekli odgovarajući imunitet u djetinjstvu.
Sezonski sojevi gripe obično traju desetljećima. No, ti su periodi često „okrunjeni” izbijanjem novog oblika gripe, poput pandemije H1N1 gripe 2009. godine, koje je dovelo do vladavine novog sezonskog soja gripe, koja je i trenutno aktualna, a ubila je otprilike 284 000 ljudi diljem svijeta, prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-u. „Sezonske promjene su normalne i zbog njih proizvodimo cjepiva na godišnjoj bazi kako bismo se zaštitili od njih”, kaže imunolog Michael Gale, Jr. sa Sveučilišta Washington u Seattleu.
Ključ rekonstrukcije događaja u vrijeme španjolske gripe bilo je shvaćanje da geni gripe evoluiraju različitim brzinama kod ptica, svinja i ljudi, objašnjava Worobey (brže se odvija kod pilića, npr.). Jednom kad su uskladili soj gripe i vrijeme pojavljivanja specifično za svaku vrstu, „sve je postalo jasno”, kaže Worobey. Španjolska gripa ne može se objasniti jednostavnom promjenom u genima ptičje gripe, jer istraživanje pokazuje da su se mnogi takvi slučajevi pretvorili u sezonske gripe nakon 1900. Vjerojatnije je da je 1918. došlo do mutacije hemaglutinina koji je koristio postojeći soj gripe.
Ovo otkriće daje nam nadu, s obzirom da se bakterijska upala pluća uzrokovana španjolskom gripom, a koja je zapravo dokrajčila većinu žrtava, danas može izliječiti antibioticima. „Da je postojalo nešto posebno smrtonosno u soju španjolske gripe, ponestalo bi nam sreće da se takvo što ponovo dogodi”, kaže Worobey. „No, ako je stvar samo u nedostatku izloženosti određenom soju gripe, možemo se pouzdati u pravilne oblike liječenja.” Ako je to u pitanju, proizvođači budućih cjepiva protiv gripe mogli bi uskladiti sastojke s dobi pacijenta, s ciljem fokusiranja na sojeve gripe kojima vjerojatno nisu bili izloženi u djetinjstvu.
„Istraživanje nam zaista nudi veliku podršku razvijanju ‘univerzalnog’ cjepiva protiv gripe, koje bi ciljano sprečavalo sve varijacije i sojeve gripe”, završava Worobey. „Takvo bi cjepivo sprečavalo sve sojeve gripe, a ne samo trenutni sezonski oblik gripe.”
